Vratiti se kroz vrijeme i posjetiti mjesta gdje su nekada stolovali bosanski vladari, mjesto gdje je napisana Povelja Kulina bana, predstavlja za ljubitelje historije jedno neobično iskustvo i nestvaran doživljaj. Takvo nešto ćete doživjeti ako posjetite mjesto Mili/Arnautovići nadomak Visokog.
Mili kod Visokog poznate su kao krunidbeno i grobno mjesto prvog bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića (1377-1391), te ostalih bosanskih vladara, ali i kao mjesto održavanja državnog Sabora, izdavanja i pohranjivanja službenih isprava, religiozni centar s prvim franjevačkim samostanom i vikarijom u Bosni, mjesto nastanka brojnih spisa i povelja, što potvrđuje činjenicu da je ovo područje bilo i ostalo nezaobilazno mjesto u hiljadugodišnjoj tradiciji nastanka države.
Selo Arnautovići (naziv je dobilo u 17. ili 18. stoljeću) – srednjovjekovni Mili – smješteno je u Visočkom polju, na desnoj obali rijeke Bosne, blizu ušća rječice Gorušice. Okruženo je visokim nasipom željezničke pruge, cestom i koritom rijeke Bosne. Oko 2 km je udaljeno od stare varoši Podvisokog, a još bliže su Biskupići i Moštre, poznati politički i kulturni centri srednjovjekovne Bosne. Prema sjeveru je vodio put za poznata historijska i kulturna srednjovjekovna mjesta Sutjesku i Bobovac, a prema jugu za Podvisoki, Milodraž i Fojnicu. Lokalitet na kojem se nalaze ostaci crkve zove se Zidine ili Crkvina, nalazi se uz sjeverni rub sela.
Prvi put Mili se spominju u povelji ugarskog kralja Bele IV iz 1244. godine kao posjed Bosanske biskupije (“in Mel apud eclesiam Cosme et Damiani”, tj. u Melu kod Crkve sv. Kuzme i Damjana).
U XIV stoljeću u Milima je bilo bansko sjedište i centar državnog života. Bosanski vladari ban Stjepan II Kotromanić, ban i kralj Tvrtko I Kotromanić izdavali su povelje u Milama.
Kao snažan politički i kultni centar (u obližnjim Moštrama nalazilo se sjedište bosanskih krstjana), uz idealan geografski položaj, Mili postaju i krunidbeno mjesto bosanskih kraljeva, ali i jedno od mjesta gdje su se održavali bosanski državni sabori.
Staro i veliko groblje zajedno sa grobovima Stjepana II i Tvrtka I, potencirali su značaj Mila kao centra posmrtnog kulta. Nakon osnivanja prvog franjevačkog samostana i organizacijom franjevačke pokrajine (vikarije) 1340. godine, postaje sjedište vjerskih institucija. Samostan je imao i važnu ulogu čuvara vladarskih i drugih javnih isprava (locus credibilis).
Lokalitet Mili/Arnautovići proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine.
