Za medalju se skače na noge ili na glavu, a revijalne skokove skaču veterani, koji ne daju godinama da im budu prepreka za još jedan let.
Šta je zajedničko Sarajevu, Konjicu, Jajcu, Banjoj Luci i Mostaru? Rekli bismo da svi ovi gradovi u Bosni i Hercegovini i da je svaki poznata turistička destinacija.
Rekli bismo i da ih ljeti pohodi vrlo posebna vrsta ljudi, adrenalinskih ovisnika, koji vječiti ljudski san, onaj o letenju, žive tih nekoliko sekundi koliko im treba da se sa nekog mosta ili platoa bace u ledene rijeke. Za aplauz, za medalju, za ćejf.
Topla tijela i hladne vode
Najdužu tradiciju skokova u našoj zemlji imaju oni u Mostaru i ove godine su održani po 458. put. Kraj jula je vrijeme kada grad na Neretvi pohode najhrabriji skakači iz zemlje, regije i svijeta. Za medalju se skače na noge ili na glavu, a revijalne skokove skaču veterani, koji ne daju godinama da im budu prepreka za još jedan let, još jedan zagrljaj. Ovisno o vodostaju, računa se da se skače sa visine od oko 22 metra ili što bi Mostarci, da to zvuči bolje, veće i više, rekli – dvjesto-tristo. Decimetara, dakako.
Skokovi, prema nekim izvorima, datiraju još iz vremena gradnje ove veličanstvene građevine, ali su prvi zabilježeni održani oko sto godina nakon što je most sagrađen. Mi smo čuvari mosta, kažu skakači. I jesu.
U kazan i u bazen
Manje poznati, ali ništa manje ekstremni su konjički skokovi u kazan, koji su uvertira skokovima sa Staroga mosta. Okupljanje je na gradskoj plaži, skače se sa 16 metara visine, a osim hrabrosti, potrebna je savršena preciznost koju imaju samo vrhunski skakači jer je takozvani kazan u koji se skače, prirodna rupa u Neretvi, omeđena stijenama, postavljenim vrlo blizu jedna druge. Greške se skupo plaćaju. Skokovi se izvode u dvije serije, a skače se lasta s plitkim uplivom.
Kraljevski grad Jajce organizira skokove, a otkud bi drugo, nego sa svoga prekrasnog vodopada. Prva polovina augusta vrijeme je kada ka gradu kamena i vode hrle ljubitelji adrenalina. Ove se godine skokovi održavaju po deveti put i već su postali nezaobilazan događaj po kojem Jajčani, rasuti širom svijeta, planiraju posjetu rodnom gradu. Skakači skaču u prirodni bazen dubok deset metara, kojeg tvori Pliva trenutak prije nego se susretne s Vrbasom.
Letači i promatrači
Letite li ili samo „sa strane“ posmatrate letače? Sanjate li da se odgurnete sa neke stijene i zagrlite vodu? Poželite li ikad da ostvarite i taj san? Poželite li da budete dio, recimo, Bentbaša Cliff Divinga koji početkom augusta ove godine obilježava prvi „okrugli“ rođendan. Deseto izdanje skokova u vodu okupit će skakače iz naše zemlje i regije, a kako bi posjetiteljima i stanovnicima našeg glavnog grada pokazali nevjerovatne vještine i hrabrost.
I znate li da nisu ni sve „laste“ iste? Pravi skakači znaju da postoje tri vrste lasti, a to su užička, mostarska i od ove dvije potpuno drugačija – banjalučka. Banjalučka lasta skače se sa Gradskog mosta u gradu na Vrbasu već punu 71 godinu. Banjalučki skakači, bez namjere da podcijene one druge, tvrde da je njihova lasta teža, objašnjavajući to drugačijim položajem ruku pri skoku.
