Budući da već godinama pišem
ovaj blog, još negdje na njegovim počecima sam razvio naviku da posljednji
tekst u decembru posvetim sumiranju utisaka iz tekuće godine i sastavim listu
destinacija koje bih volio posjetiti naredne. I tako se u tekstu iz 2017.
godine po prvi put zvanično na listi mojih želja, i to na pobjedničkom prvom
mjestu, našla Gruzija. Godine su prolazile u mom iščekivanju da se stvari poslože,
pa da posjetim ovu državu onako kako sam želio, a onda sam shvatio da će ih proći još toliko budem li
čekao idealne uslove. Prelomio sam, i rekao sebi – Ideš!
Uopšteno o Gruziji i kako do tamo?
Gruzija je smještena u kakvaskoj regiji, između Rusije,
Azerbejdžana, Armenije i Turske, a njenu zapadnu obalu zapljuskuje Crno more.
Jedna je od 15 zemalja koje su se osamostalile 1991. godine raspadom Sovjetskog
Saveza, što je dovelo do unutrašnje političke i ekonomske krize, te separatističkih
pokreta, usljed kojih su dvije regije proglasile samostalnost, te i dan danas
funkcionišu kao de facto zasebne države. Iako geografski bliža Aziji, dašanja
Gruzija je politički, pa i kulturološki više orijentisana ka Evropi. Službeni
jezik je gruzijski, čiji je alfabet jedinstven, a većinu stanovnika čine
Gruzijci. Stanovništvo je dominantno pravoslavne vjeroispovijesti, sa značajnom
muslimanskom manjinom, koju čine pretežno imigranti iz Azerbejdžana. Službena
valuta je gruzijski lari (1 EUR = 3,47 GEL).
Najlakši način da dođete do Gruzije jeste let aviokompanijom Wizz
Air na relaciji Budimpešta – Kutaisi (treći po veličini grad). Do Tbilisija
možete stići tako što ćete online rezervisati autobus kompanije Georgian bus od
aerodroma u Kutaisiju do Tbilisija (vozi do Trga slobode). Vožnja košta oko 10
eura u jednom pravcu i traje oko 3,5 h. Ukoliko odlučite sa aerodroma prvo do centra
Kutaisija, taksi vožnja košta oko 20 GEL. Na aerodromu u Kutaisiju imate
mogućnost da kupite i lokalnu SIM karticu sa više različitih paketa.
Smještaj u Tbilisiju
Gruzija u principu nije skupa zemlja i cjenovno je vrlo pristupačna
za putnike sa našeg podneblja. Smještaja u Tbilisiju ne manjka, a pristojnu
dvokrevetnu sobu na Bookingu možete naći već od 20-ak eura po noćenju. Lokalci,
a nerijetko i osoblje prosječnog hotela, ne poznaju baš najbolje engleski
jezik, tako da komunikacija može biti klimava, a ruski jezik će vam biti od
veće koristi u komunikaciji, naročito sa starijom populacijom. Iako diplomatski
odnosi Gruzije sa Rusijom nisu najsjajniji zbog okupiranih teritorija, ruski
uticaj je i dalje prisutan među stanovništvom Gruzije.
Najznačajnije turističke atrakcije Tbilisija
Gruziju bih mogao okarakterisati kao zemlju drastičnih kontrasta. S
jedne strane ćete vidjeti viševjekovnu istoriju utkanu u građevine različitih
era, koje uporno odolijevaju zubu vremena, iako nerijetko izgledaju kao da će
se svakog trenutka stropoštati. S druge strane su modernistički, megalomanski
projekti, kojima Gruzija nastoji pratiti susjedni Azerbejdžan i pokazati svoju
namjeru da se osavremeni i približi Evropi. Ovo su neki od najznačajnijih
lokaliteta koje morate vidjeti u Tbilisiju.
Narikala tvrđava
Najbolja početna tačka za istraživanje Tbilisija je tvrđava
Narikala, koju još zovu i majčinskom tvrđavom, jer predstavlja drevni simbol
odbrane grada. Tvrđava je sagrađena u 4. vijeku, otprilike u vrijeme kada je
nikao i sam grad, a tokom istorije je više puta nadograđivana. Današnje zidine
datiraju pretežno iz 16. i 17. vijeka, a u unutrašnjosti se nalazi i Crkva Sv.
Nikole, prvobitno sagrađena u 12. vijeku, a zatim ponovo rekonstruisana 1996.
godine. Nedaleko od tvrđave se nalazi i veliki spomenik Kartlis Deda ili Majka
Gruzije, još jedan simbol današnjeg Tbilisija. Spomenik prikazuje ženu koja u
lijevoj ruci drži posudu s vinom, da poželi dobrodošlicu onima koji u grad
dolaze kao prijatelji, dok u desnoj drži mač za one koji su došli s
neprijateljskim namjerama. Ulaz u tvrđavu je besplatan, a do nje možete doći
ili pješke ili žičarom koja vozi sa druge obale rijeke Kure (Mtkvari). Cijena
vožnje je povoljna, a dopunjivu plastificiranu karticu koju dobijete možete
koristiti i za vožnju metroom.
Abanotubani četvrt
Ispod tvrđave Narikala prostire se stari grad, a jedan od njegovih
najzanimljivijih dijelova je Abanotubani četvrt, poznata po mineralnim
kupatilima sa sumpornom vodom. Tbilisi u prevodu znači toplo mjesto i nastao je
baš zahvaljujući tome što je soko kralja Iberije na ovom mjestu pao u jedan od
mineralnih izvora, te je on odlučio tu podići grad. Orijentalne građevine
podignute na liticama Leghvtakhevi kanjona čine ovaj dio grada jednim od
najatraktivnijih za posjetu. Rijeka Tsavkisi koja protiče kroz botanički vrt se
obrušava u Leghvtakhevi vodopad, a zatim protiče u podnožju gradske džamije,
jedne od rijetkih u kojoj se mole i sunitski i šiitski muslimani. Najljepša
građevina okruga je svakako Chreli-Abano kupatilo (poznato i kao Orbeliani),
optočeno mozaikom od plavih pločica, zbog čega će mnogi pomisliti da se radi o
nekoj iranskoj džamiji, što nije tačno, jer se džamija nalazi u ulici poviš
njega. Ovo je ujedno najluksuznije i najskuplje od svih gradskih kupatila, a
odmah preko puta ćete vidjeti i kupatilo Gulo, koje ćete prepoznati po kupolama
od opeke i neprijatnom mirisu sumpora koji se širi okolo. Pored ovih, u gradu se
nalazi još nekoliko kupatila kao što su: Bohema, Queens bath, Lisi, Kiev i sl.
Termine je najbolje zakazati unaprijed online.
Tradicionalne kuće i crkve u Starom gradu
Stari grad je karakterističan po svojoj tradicionalnoj arhitekturi,
naročito kućama sa bogato izrezbarenim drvenim balkonima i trijemovima. S obzirom
da je veliki broj kuća organizovan u nekoliko stambenih jedinica, stubišta
takvih objekata su nerijetko javni prostor u koji možete da zavirite, vodeći
računa da ne uznemiravate stanare. Jedna od najistaknutijih kuća je tzv.
Kaleidoskop kuća, čije je unutrašnje stubište postakljeno vitražima koji
izgledaju kao kaleidoskop. Nalazi se u Betlemi ulici na broju 4, u neposrednoj
blizini Muzeja iluzija. U ovom dijelu grada se nalaze i dvije značajne crkve.
Prva je Donja Betlemi crkva, izvorno armenska crkva koju je 1988. godine
preuzela gruzijska pravoslavna crkva. Druga je Crkva Sv. Georgija, koja datira
iz 13. vijeka, i jedna je od dvije aktivne armenske crkve u gradu.
Krivi toranj Tbilisija
U jednoj od simpatičnih, ali skrovitih uličica Tbilisija, nalazi se
neobičan toranj sa satom koji je, iako sagrađen tek 2011. godine, uspio da se
istakne kao jedan od simbola grada. Nakrivljeni toranj, neobičnog izgleda
podignut je uz lutkarsko pozorište i podsjeća na objekat kakav biste mogli
vidjeti u filmu Alisa u zemlji čuda. Ako se od tornja zaputite uličicom Ionae
Shavteli, vidjećete i staru Anchiskhati baziliku, te brojne male restorančiće,
među kojima je posebno interesantan Balcony. Ovdje možete kupiti i slike koje
su naslikali lokalni umjetnici, ali i klasične suvenire poput magneta i
razglednica. Nemojte se iznenaditi kada na ulicama Tbilsija vidite na desetine pitomih i gojaznih pasa, jer se ovdje o lutalicama vodi računa.
Most mira
Da se u Gruziji intenzivno radi na razvoju turizma, govori činjenica
koliko je renovirano starih i izgrađeno novih objekata, od kojih su mnogi
uspjeli u kratkom roku da postanu nove turističke atrakcije. Jedna od njih je i
Most mira, modernistička struktura koja povezuje stari grad sa Rike parkom, na
drugoj obali rijeke Kure. Pješački most sagrađen od čelika i stakla je noću
osvijetljen LED svjetlima u bojama gruzijske zastave. Zvanično je otvoren 2010.
godine, a iako stanovnici Tbilisija isprva nisu bili oduševljeni njegovim
modernim dizajnom, ubrzo je postao popularan među posjetiocima grada. Ovdje ćete nerijetko sresti lokalce koji vam nude izlete u okolna mjesta, tako da razmislite o turama koje se organizuju u okolini i uvijek izdvojite neki dan više za boravak u Tbilisiju, upravo zbog ovih izleta.
Katedrala Svete Trojice
Katedrala Svete Trojice, poznata i kao Sameba, je najveća
pravoslavna crkva u Gruziji i jedna od tri najviše u svijetu. Ideja o izgradnji
crkve rođena je još 1989. godine, s namjerom da se obilježi 1500 godina
autokefalnosti Gruzijske pravoslavne crkve i 2000 godina od Hristovog rođenja.
Zanimljivo je da nakon raspisivanja konkursa za budući izgled crkve, u prvom
krugu nijedan od više od stotinu pristiglih projekata nije odabran. Zbog
unutrašnjih nemira u državi uzrokovanih raspadom Sovjetskog Saveza, kamen
temeljac za katedralu je položen tek 1995. godine. Izgradnja crkve je označena
kao simbol gruzijskog nacionalnog i duhovnog preporoda. Danas je ova crkva
jedan simbola Tbilisija i vidljiva je iz skoro svakog dijela grada.
Fabrika
Prostorije napuštene fabrike tekstila iz sovjetske ere pretvorene u
kompleks kafića, restorana i hostel, predstavljaju odlično mjesto za sve
ljubitelje alternativne scene, ali i sve one koji žele pronaći mjesto za
opuštanje i odmor u Tbilisiju. Ovdje zaista možete da doživite Tbilisi na
drugačiji način i da provedete ugodno veče sa prijateljima u nesvakidašnje
uređenom, ali relaksirajućem ambijentu.
Rustaveli avenija i Trg slobode
Avenija Rustaveli, nazvana po srednjovjekovnom gruzijskom pjesniku,
je vjerovatno najurbaniji i „najevropskiji“ dio Tbilisija. Avenija počinje na
kružnom toku, poznatom kao Trg slobode, i prostire se oko 1.5 km u dužinu.
Brojne vladine, kulturne i poslovne zgrade su smještene upravo ovdje, kao i
različite trgovine, uključujući i veliki tržni centar Galleria. Neke od
znamenitih građevina na ovom potezu su: Rustaveli kino (najveće kino u
Gruziji), Muzej lijepih umjetnosti, Gruzijski parlament, Nacionalna opera,
Gruzijska akademija nauka, Kashveti crkva, Simon Janashia muzej (dio
nacionalnog muzeja) i brojne druge. Avenija je tokom božićnih praznika jedan od
najljepše ukrašenih dijelova Tbilisija sa svijetlećim ukrasima u obliku
poznatih turističkih znamenitosti velikog broja zemalja svijeta (npr. Eiffelov
toranj, Krivi toranj u Pizi, Taj Mahal, Kip slobode i sl.).
Gruzijska hronika
Hronika Gruzije je grandiozni spomenik smješten na periferiji
Tbilisija, nedaleko od velikog umjetnog jezera kojeg nazivaju Tbilisijskim
morem. Izgrađen je 1985. godine, ali nikada nije u cjelosti dovršen. Pozicioniran
na vrhu masivnih stepenica, spomenik je sačinjen od 16 stubova visokih 30 do 35
m i hronološki prikazuje istoriju Gruzije. Na gornjim dijelovima stubova
prikazani su gruzijski kraljevi, kraljice i junaci, dok je podnožje stubova
dekorisano prikazima iz života Isusa Hrista. Ako želite posjetiti spomenik, najbliža
metro stanica je Ghrmaghele, odakle kreće autobus broj 60 i vozi u pravcu
spomenika. Druga opcija je taksi, koji će vas koštati 10 do 12 GEL (oko 3 eura
ili malo jače).
Božićni sajam
Jedno od najvećih iznenađenja prilikom posjete Tbilisiju bila mi je
bogata božićna dekoracija, koju sam pretežno vezivao za zapadnoevropske gradove
i katolički Božić. Grad je božanstveno ukrašen na više lokacija, a u okolini
Orbeliani trga se održava i božićni sajam, sa brojnim sadržajima za djecu i
odrasle, uključujući štandove sa hranom i suvenirima, ulične animatore odjevene
u likove iz crtanih filmova i mnoge druge zanimljive momente.
Hrana u Gruziji
Na kraju priče, red je da spomenem i gruzijske specijalitete.
Tadicionalna gruzijska hrana je uglavnom bazirana na raznim vrstama tijesta,
punjenog sirom ili mesom. Prva stvar koju sam želio probati bilo je Hačapuri,
tijesto najčešće u obliku čamca (tzv. Ačaruli hačapuri) punjeno
različitim vrstama sira i jajetom na vrhu. Postoje i druge regionalne
varijante, kao što je okrugi hačapuri, koji se naziva Imeruli. Jede se kao brza
hrana i preporučujem da ga probate.
 |
| Hačapuri |
Slično jelo je i Lobiani, koji je umjesto
sirom punjen grahom, te Kubdari punjen mesom. Još jedno popularno gruzijsko jelo je Hinkali (Khinkali),
tijesto nalik tortelinima, najčešće punjeno mljevenim mesom (govedina ili svinjetina,
nekada i miješano), lukom i začinima (so i biber). Poznati gruzijski slatkiš
koji možete kupiti u malim trgovinama pored puta jeste Čurčhela, a dobija se
tako što se nanizani orašasti plodovi (bademi, orasi ili lješnjaci) potapaju u
zgusnuti vinski sok i potom se dobija osušeni proizvod u obliku kobasice. Iako
naizgled ne djeluje pretjerano privlačno, ukusan je i može se praviti ne samo
od soka od grožđa, nego i sa narom, kajsijom, medom i sl.
 |
| Čurčhela |
Gruzija je poznata i
po proizvodnji vina, a neka od najpopularnijih su Cinandali (bijelo) i
Hvančkara (crno). Poznata je i Čača, gruzijska rakija od komine, koju zovu još
i vinskom votkom. Lista gruzijskih specijaliteta je mnogo duža, ali to ću
prepustiti vama da sami otkrijete ukoliko posjetite Tbilisi. Više fotografija Gruzije potražite na mom Instagram profilu: @svjetski_putnik
