Za veliki broj putnika, turistička ponuda
Mađarske svodi se na Budimpeštu i nekolicinu pograničnih gradova poput Segedina
i Pečuha, međutim, ova zemlja je mnogo zanimljivija nego što se to na prvi
pogled čini. S obzirom da je tokom 2021. godine imala jedan od najliberalnijih
putničkih režima u Evropi, iskoristio sam nepostojanje restrikcija vezanih uz
pandemiju da zavirim u kutke Mađarske, o kojima sam već duže vrijeme razmišljao
i imao želju da ih posjetim. S obzirom da su proputovanja moj omiljeni vid
putovanja, iskombinovao sam posjetu nekolicini gradova zapadne Mađarske, a prvi
u nizu bio je Kapošvar, o kome se u našim krajevima rijetko govori, naročito u
kontekstu turističke destinacije.
| Pozorište Gergely Csiki |
Smješten na jugozapadu zemlje, Kapošvar
predstavlja jedan od najznačajnijih gradova prekodunavske Mađarske i centar
Šomođskog okruga. Prema legendi, nikao je na sedam brežuljaka kao i Rim, a
područje današnjeg grada je nastanjeno još prije 5000 godina p.n.e. Kroz
istoriju su se razne vojske motale ovuda, ali u suštini grad nije imao veliki
strateški značaj, što ga je sačuvalo od većih ratnih razaranja. Najveći procvat je doživio tokom austroustrougarskog perioda, kada je otvorena pošta i
prva fabrika sapuna u zemlji. Zahvaljujući austrijskom pivaru Janosu Donneru,
nikla je i nova gradska četvrt na južnoj strani rijeke Kapoš. Izgradnja
željeznice je dovela do razvoja ekonomije, tako da je već početkom 1900-ih u
gradu bilo jedanaest velikih industrijskih preduzeća, uključujući i šećeranu.
 |
| Gradska kuća u Kapošvaru |
Uporedo sa privrednim rastom, došlo je i
do procvata kulturnog života, što je uključivalo štampanje dnevnih novina Šomođskog
okruga, otvaranje pozorišta i kina, te brojnih kulturno-umjetničkih udruženja.
Tokom 20. vijeka, ratovi i revolucije na tlu Mađarske doprinijeli su ekonomskoj
stagnaciji grada, a 1944. godine, jevrejsko stanovništvo je odvedeno u Aušvic. Nakon
završetka Drugog svjetskog rata, Kapošvar je počeo polako da se oporavlja, a
olakšavajuća okolnost je bila ta što za vrijeme rata nije stradao. Tokom 80-ih
godina prošlog vijeka, uslijedila je nova kriza, a zatim i promjena režima.
 |
| Jedna od ulica u centru grada |
Danas Kapošvar predstavlja moderan,
univerzitetski grad sa hiljadama studenata. Međutim, i pored toga, sa svakim
novim popisom stanovnika evidentno je smanjenje populacije. Ono što je mene
privuklo da ga posjetim, jesu njegova arhitektura i uređene ulice, što je bio
sasvim dovoljan razlog da ga izaberem za prvu stanicu svog putovanja. Kapošvar
definitivno nije razvikana turistička destinacija, zbog čega je i ponuda
smještaja ograničena. U strogom centru grada se nalazi hotel Kapoš iz komunističke ere, koji je bio
moja prva opcija za odsjedanje, ali sam nakon čitanja recenzija na Bookingu i
kritika na račun udobnosti kreveta, odlučio potražiti privatni apartman,
smješten svega jednu ulicu dalje.
 |
| Kapošvarska katedrala |
Centralni gradski trg kružnog oblika,
ujedno je i najljepša tačka Kapošvara, odakle se poput sunčevih zraka granaju
takođe lijepo uređene pješačke ulice. Trgom dominiraju gradska kuća i Kapošvarska
katedrala, koja ujedno važi i za jednu od najvećih katoličkih crkava u
Mađarskoj. Bilo je potrebno da se samo jedanput osvrnem oko sebe kako bih uočio
brojne fontane, skulpture i cvijetne žardinjere, nenametljivo raspoređene duž
šireg centra grada. Atraktivne fasade okolnih zgrada i odsustvo smeća dodatno
naglašavaju ljepotu centra grada.
 |
| Centralni gradski trg |
S obzirom da smo u Kapošvar stigli u kasno
poslijepodne, nije nam ostalo mnogo vremena za šetnju tokom dnevne svjetlosti,
pa smo obilazak odlučili ostaviti za sljedeće jutro, a do tada prekratiti vrijeme
potragom za mjestom gdje bismo mogli večerati. Iako je Kapošvar tek 15. po
veličini grad u Mađarskoj, sa nekih 60-ak hiljada stanovnika, ovdje ćete naći
brojne poznate lance brze hrane poput Mc Donald'sa, KFC-a i Burger Kinga, kao i
nekoliko većih lanaca hipermarketa. Mi smo se ipak odlučili za piceriju u
prizemlju hotela Kapoš, gdje su nas uslužili korektnom pizzom, mada je ne mogu
svrstati među bolje koje sam probao.
 |
| Fo (Glavna) ulica |
Narednog jutra smo se zaputili Fo ulicom,
što bi u prevodu s mađarskog označavalo glavnu ulicu. Ovo je jedna od
najljepših i najdužih pješačkih ulica u Kapošvaru, te se posebno ističe
ljepotom građevina i količinom cvijeća. U ovoj ulici je smješten i Rippl-Ronai
muzej, koji čuva više različitih umjetničkih zbirki, a posebno se ističe
slikama poznatih mađaraskih slikara, među kojima je i Jozef Rippl-Ronai. Ubrzo
stižemo i do zgrade pozorišta, vjerovatno najatraktivnije građevine van strogog
centra grada.
 |
| Fo (Glavna) ulica |
Pozorište Gergely Csiky, nazvano po mađarskom
dramaturgu iz 19. vijeka, je otvoreno 1911. godine i predstavlja centar
kulturnog života cijelog okruga. Iako je prvobitno zamišljeno da ima kapacitet
od 1400 sjedišta, nakon određenih modifikacija taj broj se sveo na 860. Svoje
najprosperitetnije trenutke, pozorište je doživjelo u periodu od 1970. do 1985.
godine. Pozorište je smješteno u Szinhaz parku, a nedaleko od njega se nalazi i
zgrada željezničke stanice.
 |
| Dorottya kuća |
U gradu se nalazi još nekoliko znamenitih
građevina i lokaliteta, od kojih bih izdvojio Rippl-Ronai vilu, Dorottya kuću,
palatu kulture (Szivárvány Kultúrpalota) u kojoj se održava Kapošfest, ruševine
bendediktanskog manastira iz 11. vijeka i jezero Deseda. Grad se u principu može
obići za jedan dan, te ga je u slučaju dužeg putovanja najbolje iskombinovati
sa nekim drugim gradom u okolici, poput Kesthelja ili Sombathelja.
 |
| Skulptura na ulazu u Krišna dolinu |
Nedaleko od Kapošvara se nalazi još jedno
interesantno i potpuno neočekivano mjesto, koje možete posjetiti ukoliko se
zateknete u ovom kraju. Na oko 40 minuta vožnje sjeverno od Kapošvara, u
blizini sela Somogyvar, smjestila se Krišna dolina (Krisna volgy), indijski
kulturni centar i eko farma, koja se ubraja u jedno od najvećih ekoloških sela
u Evropi.
 |
| Paviljoni u Krišna dolini |
Ovo imanje, koje se prostire na 280 hektara, utemeljeno je 1993.
godine, s ciljem edukacije ljudi o vrijednostima Višnuističke kulture,
samoodrživosti, organskog uzgoja, zaštite krava, vegetarijanstva, te života
okrenutog Bogu. Zajednicu čini oko 150 monaha i porodica, a okosnica zajedničkog
života je hram Radha-Syamsundara, te okolno poljoprivredno zemljište. U okviru
kompleksa se nalaze i škola, botanički vrt, kuća za posjetioce, vegetarijanski
restoran i drugi sadržaji.
 |
| Bambusova šuma |
Ovo mjesto sam sasvim slučajno otkrio
preko jedne fotografije na Instagramu, što me je i ponukalo da se zaputim tamo,
naročito ako uzmemo u obzir da još uvijek nisam posjetio jugoistočnu Aziju, te
je ovo bila idealna prilika da osjetim dašak te kulture i životne filozofije.
Radno vrijeme centra je svaki dan, osim ponedjeljka, od 10 do 18h, s tim da
blagajna radi do 17h. Cijena ulaznica varira u zavisnosti od godišnjeg doba i
kreće se u rasponu od oko 4,5 eura van sezone pa do 7 eura u sezoni. Plaćate je
u forintama, a prihvataju i kartice.
 |
| Krišna dolina |
Šetajući kompleksom, imali smo priliku
vidjeti svakodnevni život stanovnika ovog mjesta, uključujući rad na poljima i
u staklenicima, monahe koji meditiraju u osami, ali i prošetati se kroz malu
bambusovu šumu i pored umjetnih jezeraca. Štićenici centra ustaju svakoga dana
u 4 ujutro kako bi prisustvovali višesatnoj ceremoniji u hramu, koja uključuje
nekoliko različitih edukativnih programa i meditaciju. Nakon obilaska kompleksa
vratili smo se nazad u Kapošvar, odakle smo narednog dana nastavili putovanje u
pravcu Kesega, o kome ćete imati priliku više da pročitate u jednom od narednih
tekstova.
