Planirajući putovanje po njemačkoj regiji
Porajnje-Falačka, našao sam se pred velikim izazovom: Kako u sedam dana vidjeti
sve što želim. Iako je konačan odgovor na ovo pitanje bio „Pa, nikako“, u trenutku
kada sam još uvijek oblikovao plan puta, očajnički sam pokušavao da pomirim
prebogatu turističku ponudu ovog kraja sa vremenom koje sam imao na
raspolaganju. Veće gradove sam u startu otpisao i odlučio se fokusirati na one
manje, kojima je moguće posvetiti dan ili eventualno dva. Međutim, ni to mi
nije znatno olakšalo odluku, pa sam naposlijetku teška srca od nekih lokaliteta
odustao. Gradić, koji ni u jednom momentu odlučivanja nije doveden u pitanje je
Bacharach.
Napustivši Cochem, u kome sam proveo
prethodnih nekoliko dana, u Bacharach sam stigao u kasnim večernjim satima.
Grad je spavao, a jedini zvuk pod prigušenim uličnim svjetiljkama bili su
točkovi mog kofera, koji se truckao na neravnoj kaldrmi. Gledajući obrise
okolnih kuća, koje su izranjale iz noćne sjene, mogao sam naslutiti njihovu
ljepotu i jedva sam čekao da osvane novi dan. Jutro me nije razočaralo, budući
da je potvrdilo dvije temeljne pretpostavke zbog kojih sam se odlučio za
Bacharach – gradić je prelijep i nije pretrpan turistima.
Krenuvši od hotela ulicom Blücherstraße,
prošao sam kroz Steeger Tor, jednu od sačuvanih starih gradskih kapija, te
ubrzo stigao do ulice Oberstraße, koja se ujedno smatra i glavnom gradskom
ulicom. Na križanju ove dvije ulice smjestila se monumentalna Crkva Sv. Petra,
čiji zvonik predstavlja jedan od najznačajnih simbola gradske panorame. Crkva
je izgrađena u 13. i renovirana u 19. vijeku, te se u njenom izgledu prepliću
elementi romanike i gotike, što je karakteristično za ove krajeve. Uvrštena je
na UNESCO-vu listu zaštićene baštine kao dio Kulturnog krajolika gornje srednje
doline Rajne.
Arhitekturu okolnih ulica čine pretežno
karakteristične njemačke kuće sa drvenim gredama, a skoro svaka je ukrašena
cvijećem, što čini lokalni ambijent dosta toplijim i bajkovitijim. Vjerujem da
svaka od ovih kuća ima svoju zanimljivu istoriju, ali nisam se toliko upuštao u
detalje, prosto su mi oči bježale s jedne na drugu, pa se opet vraćale na onu
prethodnu, jer je svaki kadar izgledao kao razglednica. Ako vas ipak zanimaju
detalji, u blizini se nalazi turistički info centar, gdje se možete detaljnije
edukovati o istoriji grada.
Bacharach nije u velikoj mjeri
komercijalizovan, tako da ćete naći ograničen broj restorana, trgovina i drugih
turističkih sadržaja, ali opet vam ništa neće nedostajati. Pored velikoj broja
lijepih kuća od kojih je najvažnija Altes Haus iz 1368., jer se smatra
najstarijom u Bacharachu, ovdje možete vidjeti još i zgradu stare gradske
vijećnice, staru gradsku kulu Marktturm i sl. Nakon obilaska okolnih uličica i
doručka u lokalnoj pekari, gdje sam probao neka od tipičnih peciva ovog
dijela Evrope, odlučio sam se da razgledam grad iz druge perspektive.
Mjesto sa najboljim pogledom je
Postenturm ili Poštanski toranj, još jedan od ostataka nekadašnjih gradskih
zidina. Ova kula je smještena na brežuljku prekrivenom vinogradima, odakle
možete sagledati skoro čitav grad kao na dlanu. Do Postenturma se stiže vrlo
brzo i jednostavno, prolaskom kroz Steeger Tor, odakle do kule vodi mala
zemljana staza. Sa vidikovca se pruža sjajan pogled na rijeku Rajnu, Crkvu Sv.
Petra oko koje su načičkani krovovi lokalnih kuća, ali i Wernerovu kapelu, koja
će ujedno biti i moje naredno odredište.
Wernerkapelle predstavlja ostatke gotičke
crkve sagrađene u spomen na dječaka po imenu Werner, za čiju je smrt u 13.
vijeku okrivljena jevrejska zajednica u susjednom gradiću Oberweselu. Ovo je
dovelo do brojnih zločina nad Jevrejima širom Evrope, o čemu svjedoči i spomen
ploča koju je danas moguće vidjeti na ostacima kapele. Crkva je stradala tokom
Devetogodišnjeg rata u 17. vijeku, u kome su francuske trupe raznijele obližnji
dvorac Stahleck. Od siline eksplozije je nastala ogromna materijalna šteta, te
su od nekadašnje crkve sačuvani samo vanjski zidovi.
Od kapele do dvorca, koji je ujedno i
najviša urbanizovana tačka grada, stiže se kratkom šetnjom kroz šumarak, a
usput ćete naići i na nekoliko vidikovaca, sa kojih možete uživati u pogledu na
Bacharach i Rajnu. Kao i u većini drugih njemačkih gradova, koji su nikli uz
važne riječne tokove, tako je i u Bacharachu sagrađen dvorac. Vlasnici ovih
dvoraca su se uglavnom finansirali naplatom brodarina od trgovačkih brodova,
koji su plovili ovim krajevima. Burg Stahleck je zamak iz 12. vijeka, smješten
poviš lijeve obale rijeke Rajne. Njegovo ime u prevodu znači "neosvojivi
dvorac na litici". Kao što sam već napisao, stradao je 1689. godine skupa
sa obližnjom Wernerovom kapelom, nakon čega je dugo vremena proveo u ruševnom
stanju.
Početkom 20. vijeka započeta je obnova
dvorca, koja je usporena usljed Prvog svjetskog rata. Početkom 1925. godine je
donesena odluka da se dvorac preuredi u omladinski hostel. Tu ulogu je obavljao
do Drugog svjetskog rata, kada je bio korišten kao vojna bolnica, a zatim i
vojni kamp za obuku. Funkcija hostela mu je vraćena 1947. godine, te se i danas koristi u te svrhe. Hostel raspolože sa 168 kreveta i bilježi oko 42.000
noćenja godišnje. Unutrašnjost dvorca je dostupna samo gostima, ali možete
slobodno prošetati njegovim dvorištem.
Najbolji pogled na dvorac se pruža sa
ostataka utvrde poviš njega, čiji plato danas služi kao vidikovac, ali je
pomalo zarastao, pa ga možda nećete uočiti na prvi pogled. Burg Stahleck nije
jedini dvorac u Bacharachu, pa ako ste zaljubljenik u istoriju, nekoliko
kilometara dalje ćete pronaći i Burg Stahlberg, dvorac iz 12. vijeka, koji je
nažalost u ruševnom stanju i nije nikada obnovljen za razliku od Stahlecka.
Ovaj dvorac nisam obišao, pa vam stoga ne mogu prenijeti lične impresije.
Još jedan način obilaska Bacharacha i
okoline su riječne ture rijekom Rajnom, budući da ćete duž njenog toka vidjeti
pregršt zanimljivih gradića, ali i impresivnih dvoraca kao što su Burg
Schönburg, Burg Pfalzgrafenstein i Burg Gutenfels. Ukoliko ste ljubitelj vina,
moći ćete uživati i u širokoj ponudi lokalnih vinarija. Nadam se da sam vas
uspio zainteresovati za ovaj gradić, a ukoliko vam se dopao Bacharach, obratite
pažnju i na fantastični Cochem, o kome sam pisao u prethodnom tekstu.
Preuzimanje teksta ili fotografija bez pismene saglasnosti autora nije dozvoljeno.
