Saradnja policijskih agencija iz Bosne i Hercegovine i Srbije omogućena je potpisivanjem Sporazuma o policijskoj saradnji iz septembra 2010. godine kojim su propisane procedure i načini saradnje.
Sporazum je, prema procedurama, prihvatilo Vijeće ministara BiH i Predsjedništvo BiH i to u vrijeme kada su na ključnim pozicijama bili upravo kadrovi SDA i Stranke za BiH, a članovi Predsjedništva BiH koje je sporazum ratificiralo u decembru 2010. bili su Željko Komšić i Bakir Izetbegović.
Po ovom sporazumu kao „centralni policijski organi“ definirani su „organ s nacionalnom i teritorijalnom nadležnošću određen nacionalnom zakonodavstvu“. U skladu sa ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine i prema ovom sporazumu, date su široke mogućnosti saradnje Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i Ministarstva unutrašnjih poslova bosanskohercegovačkog entiteta RS. Sporazum je predvidio mogućnost zajedničke obuke kadeta, usklađivanja planova i programa, mogućnost formiranja zajedničkih timova, omogućio je rad prikrivenih istražitelja na teritoriji druge države… Sporazumom se jasno propisuje da policijski službenici jedne zemlje u drugoj mogu nesmetano nositi lično naoružanje i osnovnu opremu.
Sporazum je predvidio da centralna kontakt tačka sa bosanskohercegovačke strane bude Ministarstvo sigurnosti BiH i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela, ali je njima ostavljena limitirana i uglavnom administrativna uloga. Sporazum predviđa da je dovoljno i samo usmeno obavijestiti centralne tačke što ilustruje njihovu protokolarnu ulogu. Tačno je da strane, a to je u ovom slučaju Bosna i Hercegovina, mogu zaustaviti implementaciju ovog sporazuma ako smatraju da je ugrožen njihov suverenitet ili državni interes. Ali da bi to učinila država Bosna i Hercegovina, da bi to učinilo Vijeće ministara BiH ili Predsjedništvo BiH, za to moraju glasati i kadrovi iz bosanskohercegovačkog entiteta RS. Jasno, iluzorno je očekivati da se takvo nešto desi.
U najboljem slučaju, kadrovi SDA, DF i Stranke za BiH su ovakav sporazum zaključili iz neznanja praveći time dugoročni problem državi Bosni i Hercegovini. O nekim drugim scenarijima, u kojima se ne radi o grešci već o namjeri razvlašćivanja države, ne želimo ni razmišljati.
Politika SDA, DF i Stranke za BiH je krajnje licemjerna i to smo jasno pokazali i na ovom slučaju. Također, pokazali smo i na slučaju ulaska kadeta iz Srbije ili na slučaju slijetanja helikoptera u Trebinju, da se radi o nevjerovatnim količinama laži i podmetanja. Iz SDA, DF i Stranke za BiH bili su uvjereni da će ovakvi sporazumi ostati zauvijek skriveni u ladicama i daleko od očiju javnosti. Raniji ulasci kadeta, policijska saradnja, preleti helikoptera, ubacivanje tajnih agenata u Potočare, prikriveni agenti i još štošta nikada ranije nije problematizirano.
Napadi na Trojku istovremeno dolaze iz Beograda i od koalicije koju čine SDA, DF i Stranka za BiH. S naslovnice beogradske „Politike“ vrište naslovi kako Sarajevo atakuje na Srbiju, dok istovremeno SDA, DF i Stranka za BiH lažima i podmetanjima vlastitih grešaka pokušavaju kreirati narativ izdaje.
To jasno pokazuje da je Trojka svojim djelovanjem, uprkos negativnom naslijeđu kakvo predstavlja i ovaj sporazum o saradnji policijskih agencija ali i nekoliko drugih sporazuma o saradnji policijskih struktura Srbije i entiteta RS iz perioda vlasti SDA, DF i Stranke za BiH koje ćemo javnosti prezentirati u narednim danima, uspijeva kroz državne institucije zaštititi vitalne državne interese. Otkrivanje ovakvih sporazuma možda je bolno ali je otrežnjujuće. To pokazuje da je vitalni interes Bosne i Hercegovine da SDA i DF ostanu u opoziciji makar se služili lažima i podvalama. Na sve te laži uvijek ćemo odgovoriti argumentima i činjenicama istovremeno jačajući odlučnost da zaustavimo sve napade na državu i njene institucije.
