To je plutajući grad koji je igralište isključivo za multimilionere i milijardere koji obilaze svjetske okeane.
To je “World” – ekskluzivni privatni stambeni brod sa 165 superluks apartmana. Ovo plovilo je obavijeno velom tajne i kupovina stana na brodu je situacija koja se dešava samo po pozivu – jedan stanovnik vas mora nominovati, a drugi poslati. Kaže se da je neto vrijednost od 10 miliona dolara obavezna.
Ako zamišljate dekadentne žurke, ispunjene intrigama i šampanjcem koji slobodno teče, možda niste daleko, barem prema izvještaju jednog bivšeg putnika.
– Postoji mnogo bogatih ljudi koji rade stvari, ponekad nestašne stvari, ponekad skandalozne stvari – kaže za CNN Travel bivši stanovnik Piter Antonuči.
Kada je prvi put čuo za ovaj plutajući grad, Antonuči je imao 52 godine i uživao je u pogodnostima prijevremenog penzionisanja. Bio je zaintrigiran konceptom, a njegova supruga je također bila uzbuđena da sazna više.
Zainteresovani mogu da rezervišu probno putovanje kao „potencijalni stanovnik“. Tako su se ubrzo Antonuči i njegova žena ukrcali u Belize i plovili Panamskim kanalom na svoje degustaciono putovanje.
„Kada sam prvi put ušao, mislio sam da je smiješno skupo. Nisam mogao da vjerujem da stanovi toliko koštaju. Nisam mogao da vjerujem da su troškovi održavanja toliki i nisam mogao da zamislim zašto bi neko ovo uradio“, kaže Antonuči. „Ali drugog dana sam govorio: ’Koliko stanova imate na raspolaganju i kada mogu da se prijavim?‘“
Antonucci kaže da ga je zaveo svaki aspekt broda – od posade koju naziva „najvećim bogatstvom broda“ zahvaljujući njihovoj sposobnosti da predvide svaku potrebu stanovnika, do mnoštva ekskluzivnih iskustava na brodu.
„Bilo je to kao orkestar sa mnogo različitih dijelova. Svaka je bila sjajna. Ali zajedno, to je bila simfonija“, kaže Antonuči.
Osim toga, svi sadašnji stanovnici bili su vrlo gostoljubivi. Antonuči je tek kasnije otkrio da su svi unaprijed obaviješteni o tome ko je on, i kaže da su bili ohrabreni da se osjeća kao kod kuće.
– Kada dovedu potencijalne stanovnike, postoji mejl koji ide svim stanovnicima“, kaže Antonuči. „Postoji paragraf ili dva ili tri ili više o pozadini potencijalnog stanara i pitanje da li imate nešto zajedničko s njima. I ohrabreni ste ako ih vidite da im ponude piće, ponudite im večeru, odigrate partiju tenisa sa njima, uradite nešto. Naravno, nisam znao da se to dešava – samo sam mislio da je slučajno što su svi ovi ljudi prišli i rekli mi lijepe stvari. Ali upoznao sam nekoliko ljudi i osjećao sam se dobro – rekao je.
Nakon uspješnog degustacionog putovanja, Antonuči i njegova supruga potpisali su ugovor o kupovini stana. Antonuči ne može da se sjeti tačne brojke, ali vjeruje da je kupio svoj prvi stan na brodu za oko 1,6 miliona dolara.
Za razliku od običnog broda za krstarenje, stanovnici su u mogućnosti da renoviraju i dekorišu po ličnom ukusu. To znači da su „neki ukrašeni modernim namještajem i zaista kul aparatima, neki nisu dirani 20 godina“, kaže Antonuči.
Sve u svemu, Antonuči je posjedovao četiri odvojena stana tokom svojih pet godina na brodu.
Antonuči je svaki put nadogradio na nešto malo elegantnije – kaže da su naredni stanovi koje je kupio bili oko 4 miliona dolara.
Većina stanovnika na brodu koristi svoj stan kao neku vrstu kuće za odmor – to su ljudi koji vjerovatno imaju više prebivališta u više zemalja i mogu se naći kako privatnim avionom putuju širom svijeta u bilo kom trenutku.
Gosti nisu vezani za unaprijed organizovane događaje. Antonuči se prisjeća jednog puta kada je brod bio „dole južno od Panamskog kanala“ i kada su on i njegovi prijatelji „uzeli avion ili čamac i otišli na Galapagos i otišli na ronjenje i ronjenje nekoliko dana“.
„Možete sami da odete i to uradite, a onda sustignete brod, gdje god da se nalazi“, objašnjava on.
Svjetski itinerar planiran je dvije do tri godine unaprijed, kaže Antonuči. To planiranje je „veoma komplikovan“ proces, kaže Antonuči. On kaže da postoji odbor za itinerar, sastavljen od stanovnika koji teži, fokusirajući se na iskustva dostupna na svakoj destinaciji.
U međuvremenu Antonuči kaže da direktor itinerara broda „gleda stvari kao što su cijene goriva, promjene posade, gdje imate najveće aerodrome, gdje imate najveću dostupnost, zahtjeve za vize, naknade za pristajanje“. Kapetani brodova također učestvuju.
Koristeći ove informacije, stanovnicima se predlažu tri potencijalna itinerera, koji potom glasaju o svojoj željenoj ruti.
„Svi su prilično bogati i svi misle da imaju najpametnije mišljenje i najbolji način da rade stvari“, objašnjava on. „Nisu navikli da im se kaže ne. I imate mnogo veoma samouvjerenih ljudi koji imaju mišljenje o svemu, od toga gdje bi slanik trebalo da se stavi na sto, do toga koliko daleko na jug u ledu na Antarktiku brod treba da ide.
Na brodu postoji teniski teren u punoj veličini, ogroman spa i fitnes centar. Na brodu je i velika kolekcija vina, a hrana i piće gostiju uključeni su u godišnju promjenu usluge.
„Puno se pije, mnogo se prave žurke. I to je zabava“, kaže on.
Puno je pića i druženja, kaže Antonuči, što može da dovede do „skandala i tajni“.
„Stvari se dešavaju. Nešto od toga je zabavno. Neki od njih su ljudi koji se samo vesele i pjevaju pjesme i samo se dobro zabavljaju. I to je relativno bezopasno. A onda su čak i neke afere i stvari bezopasne – ako su ljudi dostupni, slobodni, to je u redu. Ali na brodu ima oženjenih ljudi, bračnih parova, koji ne spavaju uvijek sa svojim supružnikom.”
Antonuči kaže da ova scena nije bila za njega.
„Imao sam svoju grupu prijatelja i niko od mojih prijatelja nije bio angažovan u tome – iako bih lagao ako bih rekao da nismo popili piće i da se nasmijem zbog toga.
Antonuči se rado osvrće na svoje vrijeme tamo, ali kaže da ne bi kupio još jedan stan na brodu.
„Vidio sam ono što sam želio da vidim, bio sam spreman da uradim nešto novo u svom životu“, kaže on o odluci da proda 2019.
Antonuči kaže da kada su stanovnici na brodu prvi put čuli za njegove namjere da piše romane o fiktivnom stambenom brodu, neki su mu rekli da su se „plašili“ da će odati svačije tajne.
„Mnogi ljudi su bili uvrijeđeni što ću otkriti unutrašnje tajne broda, nastavlja on. „Ljudi su me molili: ’Nemoj ništa da pišeš o nama, nemoj nas uključivati..
Antonuči kaže da je, prije svega, zauvjek zahvalan što je proveo vrijeme na brodu. Kaže da je to iskustvo oblikovalo njegov život i njegov pogled na stvarni svijet.
