fbpx
Connect with us

Hi, what are you looking for?

Vijesti

Ovako je pokojna Mira Furlan pričala o SILOVANJU koje je doživjela “Zgrabio me je ZASTRAŠUJUĆOM SNAGOM, osjećala sam se potpuno bespomoćno”

Legendarna glumica Mira Furlan izgubila je životnu bitku prije tri godine, a iza sebe je ostavila neizbrisiv trag svojim likom i djelom.

Uodlomku iz knjige “Voli me više od svega na svijetu” napisala je da ju je silovala jedna javna ličnost, čiji identitet nije otkrila, a javnost je tada bila šokirana.

Prenosimo odlomak iz knjige u cjelosti:

– … Jedne zimske noći tuširam se u Citeovoj zajedničkom kupatilu. Puštam da voda pada po meni nakon cijelog dana hodanja po ulicama i kontempliranja o mom samotnom, životu bez luke. Oči su mi zatvorene. Uživam u toploj vodi na koži.

Iznenada me neko hvata za ramena. Otvaram oči, do mene u tušu je veliki, goli muškarac. Vrištim i guram ga napolje. Pokušava da me savladati, ali moji ga krici otjeraju i on me pušta. Bježim iz tuša. Trčim na ulicu pokušavajući prekriti svoje golo, mokro tijelo malim peškirom koji sam uspjela u zadnji čas zgrabiti u tušu. Čujem kako muškarac viče za mnom: “Tu es une raciste! – rečenicu identičnu onoj koju je neki crnac vikao za mnom u Amiensu, na jednom od mojih solo putovanja po Evropi. Takođe, kao i prije, imam jak poriv da potrčim za čovjekom, zaustavim ga i objasnim mu da moj bjeg nije rezultat mog rasizma, nego nedostatka interesa za j**anje s posve nepoznatim tipom pod tušem u zajedničkom kupatilu univerzitetskog doma. Prilično zanimljivo, ali ovaj incident nije me posebno povrijedio, skršio ili ponizio. Umjesto toga smatrala sam ga još jednom avanturom, još jednom opasnom situacijom koju sam vrlo spretno uspjela izbjeći.

Više me brinula mogućnost da će zlostavljač pogrešno razumjeti moj bijeg kao izraz mog rasizma. Ta optužba činila mi se teže podnošljiva od samog napada. Možda zato što nikad nisam mislila da sam u stvarnoj opasnosti. Osjećala sam se nepobjedivo. Sve te opasne situacije bile su tek zanimljive priče, predstave ili filmovi kraj kojih sam prolazila, napisala je glumica, pa nastavila:

– Već sam se susrela s (mogućim) s*ksualnim nasiljem i prije. Kad sam imala šesnaest, hodala sam niz jednu zagrebačku ulicu usred dana. Dvije velike ruke iznenada su provirile kroz vrata, zgrabile me sa zaprepašćujućom snagom na koju nikad ranije nisam naišla te me povukle u mračnu zgradu. Nevidljiva osoba čvrsto me je držala u mračnom prolazu. Dva tipa razgovarala su o tome šta će uraditi sljedeće, spominjući prazan stan na spratu. Snaga stiska bila je za mene potpuno novo iskustvo. Jasno sam shvatila da bijeg nije moguć. Tada sam se isključila i izdigla se iznad scene, promatrajući je ravnodušno.

Tipovi su postajali nervozni. Nisu mogli shvatiti zašto se ne borim i ne vrištim. “Pogledaj je”, rekao je jedan. “Čudna je.” “Previše je čudna”, rekao je drugi. “Pustimo je uopšte nije zabavna”. I tako su me oslobodili. Varijacija te scene dogodila se dvije godine poslije kad sam se s prijateljicom Katijom vraćala kući nakon noćne probe na Akademiji. Dva tipa pojavila su se nenadano i počela nas maltretirati. Katja je vrisnula i udarila jednog, psujući ih. No ja sam, zbilja čudno, prišla jednom od njih, ljubazno se nasmiješila i pristojno ga zamolila da prestane. Katija se kune da je moj izbor reči bio ovakav (ja se toga ne sećam): “Molim vas, pustite nas na miru. Obećavamo da ćemo biti dobre devojke. Nikad više to nećemo uraditi.” (Šta ponovo uraditi? Hodati ulicom?) I opet je reakcija bila čisti šok jer sam bila “čudna”. Zlostavljači su izgubili interes, a mi smo ih se riješile.

To što sam bila “čudna”, nije mi pomoglo puno godina poslije, dok sam ćaskala i pila u nečijem stanu nakon predstave. Iznenada sam završila sama s čovjekom kog sam jedva poznavala, čovjekom iz drugoga grada, vrlo poznatom javnom ličnošću. Gdje su svi ostali? Gdje su nestali?

Zgrabio me je snagom koja je bila zastrašujuća. Pričepio me je koljenom dok mi je obje ruke držao nad glavom. Osjećala sam se potpuno bespomoćno. Rukom mi je pokrio usta da ne vrištim. Snošaj je bio gotov za nekoliko sekundi. Možda je upravo njegova brzina bila to što me spasilo od prestravljenosti zbog napada. Moj um nije to mogao da slijedi. Sve je bilo gotovo prije nego što sam uopšte mogla shvatiti šta se desilo. Bila sam zapanjena i bez teksta. On je nestao sljedeće sekunde. Ja sam pak trčala zagrebačkim ulicama cijelim putem do kuće, više šokirana drskošću nego duboko pogođena nasiljem. Na čas sam pomislila otići na policiju, ali sam odlučila da neću. Znala sam da bi policajci jedan drugom značajno namigivali misleći: “Drolja. Dobila je što je zaslužila – navodi Mira Furlan, prenosi Blic.

Izvor

Izdvojeno

Biznis

„Do kraja jula bit će raspisan tender za izbor izvođača radova za izgradnju međudržavnog mosta preko rijeke Tare na spoju magistralne ceste na lokaciji...

BiH

Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine objavile su jučer novi pravilnik o zabrani pušenja u ovom entitetu koji će na snagu stupiti osam dana...

Magazin

Kanita Karić, mlada estradna umjetnica, već je postala prepoznatljivo lice na bh. muzičkoj sceni. Iza nje jemnoštvo lijepih pjesama, pregršt sjajnih nastupa, video uradaka...

Vijesti

RK Konjuh već uveliko kreće sa pripremama za novu sezonu. Nova imena naći se se u sastavu rukometnog kluba iz Živinica. Iz RK Konjuh...