Bliži se šesta godišnjica smrti čuvenog pjevača narodne glazbe Sinana Sakića. Njegova udovica Sabina Sakić i dalje pati za voljenim suprugom, a sad je ispričala brojne detalje iz njegovog života i otkrila kako su izgledali posljednji dani legendarnog glazbenika.
Pokazala je i brojne pjevačeve stvari, a sve to besplatno mogu vidjeti i posjetitelji u njegovoj rodnoj Loznici u muzeju posvećenom pokojnom pjevaču.
‘Ovdje se lijepo osjećam. Drago mi je što imam ovako nešto, to su sve uspomene’, izgovorila je Sabina za Kurir i skrenula pogled dok su joj oči bile pune suza. Bilo je jasno da joj suprug mnogo nedostaje.
‘Kažemo da vrijeme liječi sve, to nije točno. Samo u tom vremenu naučiš prihvatiti da on više nije tu, ali ja smatram da je on uvijek tu, da me posmatra. Tako nešto se ne liječi, ali navikneš na to da nije tu’, rekla je i nastavila:
‘Fali mi njegova ljubav, pažnja, da je tu. Mnogo mi nedostaje. Kad sjednem ručati, kad legnem u krevet, nedostaje mi. Zato i ne ručam više za velikim stolom. Kud god krenem, tu su uspomene. Nekad držim telefon noću uključen, pa ga želim isključiti, ali sve mislim da će me nazvati. Događa mi se da nađem njegove košulje pa kažem ‘ja ovo nisam oprala’, pa sjednem i plačem jer se sjetim da neće doći.’
Sabina se vratila i u vrijeme Sinanove bolesti.
‘Tužne su te stvari u vezi s njegovim liječenjem. I dalje mislim isto, da je bila nepažnja liječnika. Poslije svega toga ove druge trzavice nisam ni primijetila, bila sam kao u polukomi’, kaže i otkriva da je pjevač izdahnuo kod kuće.
‘Pokidao je sve cjevčice s vrata i tražio da potpiše da ide u svoj stan da bude s obitelji. Kod kuće smo spremili sve kao da je u bolnici. Doktori su dolazili svakog dana. Posljednjih dana nije toliko patio, nije imao specijalne bolove. Nitko od nas nije očekivao da će otići. Umro mi je na rukama, u zagrljaju. Imali smo plan otići u Tursku na transplantaciju jetre. Trebala sam mu je ja donirati. Kad smo došli iz Tuzle, tamo je preživio i kliničku smrt, otišli smo u Tajland, rekao je da će mu tamo biti bolje. Imali smo indijskog liječnika i biljne preparate, vježbao je jogu, meditaciju, trudio se. Poslije je htio ići i na neke nastupe, ugovorili su mu sa Sašom Matićem, Šabanom Šaulićem, bio je i sam otprilike pet nastupa pred smrt. Uvijek je govorio ‘ozdravit ću’. Imao je planove za turneje. U svibnju je zvao Banu Obradovića da mu odredi u lipnju datum za veliki koncert na Tašmajdanu, a 1. lipnja je otišao. Ja kažem: ‘Bane, sine, on uopće nije dobro’, ali je htio’, rekla je.
Sinanova smrt jako je pogodila i Džeja Ramadanovskog.
‘Najviše se družio s Džejom. On je mnogo patio. Nazove me tako u dva i pol noću i plače. Navikli su bili jedan na drugoga. Mnogo mu je nedostajao. Žao mi je Džeja i Šabana, mladi su ljudi otišli’, završila je Sabina.
(Express / Scena.story)
