U Bosni i Hercegovini otvorene su hiljade oglasa. Traže se vozači, komercijalisti, računovođe, inžinjeri, stolari, bravari, električari… S druge strane, sve je veći broj kompanija koje konkurse za radna mjesta drže otvorene tokom čitave godine, što je jedan od pokazatelja da BiH nedostaje radne snage.
Međutim, u BiH je, prema posljednjim statističkim podacima, gotovo 350.000 građana nezaposleno. Od toga je samo u FBiH njih 273.700. I dok značajan dio stanovništva ne radi i dok raste potreba za uvozom radne snage, dotle se postavlja pitanje da li radno sposobni traže posao?
Ekonomski analitičar Admir Čavalić pojašnjava nam da se značajan broj građana prijavljuje na evidencije zavoda za zapošljavanje zbog zdravstvenog osiguranja ili, pak, određenih stimulansa.- Formalno se vode kao nezaposleni, a možda ne traže posao – rade nacrno ili uopće fizički nisu prisutni u zemlji, odnosno rade vani, ili imaju drugi vid dohotka. To kreira jednu zabludu kada govorimo o nezaposlenosti, a, s druge strane, naročito posljednje dvije godine imamo izuzetan nedostatak radne snage, posebno u određenim industrijama – kaže nam Čavalić.
U moru statističkih podataka izdvajaju se i oni o radnoj snazi, gdje je, u drugom kvartalu ove godine, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, od ukupno radno aktivnog stanovništva bilo 760.000 zaposlenih i 131.000 nezaposlenih osoba.
Prema Čavalićevim riječima, uz registriranu nezaposlenost, postoji i anketna, koja je dosta preciznija. Kako navodi, ključne reforme trebaju ići u pravcu da zavodi za zapošljavanje ne budu evidentičari, već da, zaista, posreduju u zapošljavanju, a da se, s druge strane, svim građanima omogući da imaju zdravstveno osiguranje, kako se ne bi samo iz tog razloga prijavljivali.
Slaže se da je problem radne snage sve izraženiji i da će radno sposobno stanovništvo i dalje odlaziti, a to se, kaže on, događa širom Evrope.- Možemo uključiti radnu snagu koja je trenutno blokirana donošenjem zakona o studentskom radu, ali i formalizirati uvoz inozemne radne snage. Međutim, to treba ograničiti samo na one poslove koje naši građani, tj. radnici nisu spremni raditi – zaključuje on.
Sve je izraženija slaba zainteresiranost nezaposlenih za razne edukacije i prekvalifikacije kako bi bili konkurentni na tržištu rada.- To je budućnost tržišta rada, da se neko može brzo prekvalificirati, odnosno prijeći iz jedne oblasti u drugu. U razvijenim zemljama svijeta to je normalna pojava – kaže Čavalić.
