Connect with us

Izdvojeno

/VIDEO/ Bego iz Janje u Strazburu košarkašice BiH častio burecima i janjetinom, a “Zmajice” ga poklonom oborile s nogu

Objavljeno

na

“Nemate pojma šta nama, koji živimo ovdje, općenito Bosancima u svijetu, koliko znači uspjeh državnih reprezentacija. Mi živimo za ovakve trenutke. Ja sam najsretniji čovjek na svijetu- priča nam Bego Alihodžić.

Iz Janje je, u koju dolazi svakog ljeta, u Francusku stigao 2005.godine. Bh. košarkašice, naše herojine, zmajice, lavice ili lafice, “poremetile” su mu ovaj odmor. Briljiraju na EP u Francuskoj.

– Ja sam profesionalni vozač petnaest godina. Imam četvoro djece. Eminu, Amru, Aliju i Senada. Emina studira medicinu, Amra je druga godina gimnazije- ponosno govori sretni otac.

Super talentirani Alija (14) pohađa osmi razred i jedan je od najvećih nogometnih potencijala u Francuskoj. Već je pozvan u kamp koji organizira fudbalska federacija Francuske.

Najmlađi sin Senad sada pokazuje pjevačke kvalitete. I dar za fudbal.

– Gledam ove naše košarkašice kao svoju porodicu. Zlatna djeca. A tek šefovi, Goran Lojo, Armin Šečerović, Amer Čolan. Ne zna se da li je Lojo bolji čovjek ili stručnjak. Za deset! I svi oko njega u njegovom timu. O djevojkama šta god da kažem malo je. Djeco draga, omladino u BiH i svijetu, tražite sportske uzore u Loji, Marici, Merimi i svima od prve do posljednje košarkašice! Oni su naši heroji, dame, zvijezde, a tako jednostavne osobe- poručuje Bego.

A, ko je Merima?

– Ma, ja tako tepam Džons. Ja je zovem Merima. Tako mi draga, a kakva je košarkašica vidi cijeli svijet. Marica Gajić je moja Bijeljinka i zauzima posebno mjesto kod mene i porodice. Djeca je jako vole. Marica je vrhunska žena, dama i košarkašica. Da me se pogrešno ne shvati, ja ih jednako gledam sve, jer su tako vesele, dobre duše i dame. Pravi ambasadori- ponosno priča Alihodžić.

Jednu, ipak izdvaja.

– Raza je posebna žena. Svjetsko košarkaško ime. Svi je znaju, poštuju, žele da pričaju s njom. Raza je jednostavna. Voli se zezati. Mene kad god vidi kaže “Bego, prošla sam pola svijeta, a zaj*******g tipa nisam srela.” Uvjek me zeza, a meni se merak s Razom ispričati…

I Bego svaki dan, prilikom svake posjete hotelu, a redovniji je od nekih uposlenika, poentira kod bh.košarkašica. Zagotivio on njih i svi iz tabora gotive Begu. Vozač, obični “šljaker”, a bogat neograničenom količinom ljubavi koju poklanja svim bh.sportistima koji igraju i gostuju u ovom dijelu Francuske. Ne pita za vjeru i naciju. Gleda i vjeruje u ljude. Tako je na sebi svojstven način želio uzvratiti pažnju koju uživa kod Raze, Loje, Marice, Džons, Amera, Armina….

– Nakon pobjede nad Francuskom otišao sam kod prijatelja, inače mog Bijeljinca i naručio da mi ispeče jagnje. Dogovorio sam da bude spremno, a vjerovao sam u pobjedu, pa kad dođu u hotel da ih čeka. Tako je i bilo. Malo su ovi u hotelu “zatezali”, ali su popustili. I svježa janjetina servirana je za naše košarkašice i cijeli naš tim- otkriva Bego.

I nije to jedino iznenađenje. I on u kući ima svoju Razu,Maricu, Džons… Zada je Begina životna saputnica i najbolji prijatelj. Koja drži sva četiri ćoška kuće. Zada priprema bureke, pohovanu piletinu, kolače i ostale specijalitete koje on donosi bh.košarkašicama.

– Mi smo srećni i privilegovani da možemo biti uz košarkašice. Evo, nakon utakmice i pobjede nad Hrvatskom, ja sam kolačima, lubenicom počastio i hrvatske dame. Također sjajne košarkašice i osobe. Oni su mojoj kćerki poklonili majicu, a ja u šali kažem “taman, neka je Amra obuče kada ide od Mostara prema moru, a one popadale od smijeha…

Jedan poklon uselit ću u dom Alihodžića. Za njega vrjedniji od Monalize, Leonarda da Vincija.

– Dobit ću dres naše reprezentacije s potpisima svih igračica, trenera, vodstva… To nema cijenu. Oborile su me s nogu tom gestom i poklonom. Bit će to na večeri. Vi “dole”, možda mislite da nemamo nikakve šanse protiv Francuske, ali za mene su naše najbolje. Prvaci svijeta. Neće Francuzima biti lahko. Zapamtit će oni dobro imena naših i herojina- optimistički zrači Bego Alihodžić dok čeka lokalnu vožnju u Strazburu. Bego je omiljen i među svojim mušterijama putnicima koje svaki dan vozi na posao i natrag. Možete misliti kako će sve to izgledati nakon utakmice s Francuskom. Porodica Alihodžić, Zada, Emina, Amra, Alija, Senad, Bego junaci su s tribina. Kao i svi bh.navijači koji bodre naše herojine iz Francuske.

Sportske.ba

Oglašavanje

Izdvojeno

INTERVJU/ Maida Šljivić, predsjednica SVFF: Status mladih ljudi u Bosni i Hercegovini zavisi u najvećem dijelu od pojedinačnog zalaganja i aktivnosti

Objavljeno

na

Od

Maida Šljivić je rođena 1999. godine u Tuzli. Trenutno je studentica prvog ciklusa studijskog programa Politologija, usmjerenja Međunarodnih odnosa i diplomatije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Kao aktivan student, djeluje u svojstvu predsjednice Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, kao i u svojstvu potpredsjednice Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli, te predsjednice Komisije za ekonomiju i međunarodnu saradnju Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli, te u mnogim radnim tijelima Fakulteta i Univerziteta, kao što su Naučno-nastavno vijeće i Etički komitet. Maida je i član redakcije portala Inat.ba, saradnik i stalni autor portala Bosanska misao i omladinski dopisnik za portal Balkan Diskurs.

Sa Maidom smo razgovarali o SVFF-u, njihovim aktuelnim i budućim projektima te generalno o statusu studenata i mladih osoba u našoj zemlji.

BH portal: Maida, prije svega, za one koji eventualno ne znaju reci nam šta je to SVFF i koje su njegove nadležnosti?

Maida Šljivić: Studentsko vijeće Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli (SVFF) je udruženje studenata Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, koje djeluje kao organizaciona jedinica Studentskog parlamenta Univerziteta u Tuzli. Predstavljamo najmnogobrojnije studentsko vijeće na Univerzitetu u Tuzli. Glavna aktivnost SVFF odnosi se na zvanično zastupanje i predstavljanje studenata Filozofskog fakulteta posredstvom predstavnika studijskih godina, te rukovodstva organizacije. SVFFredovnom komunikacijom i interakcijom sa studenticama i studentima, menadžmentom Fakulteta, te nastavnim osobljem nastoji rješavati probleme i dileme studenata, na taj način nastojimo promovirati studentski angažman na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli i doprinijeti kvalitetu odvijanja nastavnog procesa.

BH portal: Koje su tvoje nadležnosti/aktivnosti kao predsjednice SVFF?

Maida Šljivić: Kada su pitanju moje nadležnosti, kao predsjednice SVFF, one su propisane Statutom Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli pri čemu je prepoznata moja uloga kao uloga predstavnika svih studenata Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Aktivnosti koje sprovodim u tom domenu odnose se na okupljanje studenata, vođenje rukovodstva organizacije, vođenje projekata, predlaganje inicijativa i plana rada SVFF na godišnjem nivou, te svakodnevna komunikacija sa menadžmentom Fakulteta, rukovodstvom Studentskog parlamenta, a ono najvažnije jesu konsultacije sa kolegicama i kolegama u cilju rješavanja eventualnih dilema i informisanje studentica i studenata Filozofskog fakulteta o njihovim pravima, obavezama, procedurama i značajnim informacijama za njihov studij. Cilj svih ovih aktivnosti jeste poboljšanje studentskog standarda, zastupanje studentskih interesa, te opravdavanje povjerenja koje su mi moje kolegice i kolege dali izborom mene za njihovog predsjednika odnosno predsjednicu.

BH portal: Kakav je odnos vašeg studentskog vijeća sa ostalim studentskim vijećima koji djeluju pri Univerzitetu u Tuzli?

Maida Šljivić: Najveći dio komunikacije i saradnje studentskih vijeća odnosi se na komunikaciju predsjednika studentskih vijeća u okviru Studentskog parlamenta, koji okuplja sva registrirana studentska vijeća, posebno na sjednicama Predsjedništva SPUT-a. Ta komunikacija se odnosi na predlaganje i pokretanje određenih inicijativa, te daljeg djelovanja u cilju ostvarenja interesa studenata na Univerzitetu u Tuzli, te na fakultetima pojedinačno. Također tu je i zajedničko djelovanje studentskih vijeća na projektima koje pokreće SPUT.

Do sada nismo imali zajedničkih projekata – pokrenutih u saradnji između studentskih vijeća, ali smo učestvovali zajedno na nekoliko projekata, od kojih mogu izdvojiti uspješno realiziran projekat u organizaciji EESTEC LC Tuzla pod nazivom ”EESTEC Project Marathon” – pri čemu smo učestvovali kao suorganizatori Javne tribine „Stres i anksioznost u doba pandemije: Zaustavljanje začaranog kruga“ zajedno sa Girl Thing Tuzla, Studentskim vijećem Medicinskog fakulteta (Medicus), Studentskim vijećem Mašinskog fakulteta, BoHeMSA LC Tuzla i AIESEC BiH LC Tuzla.

BH portal: Kakav je odnos studenata odnosno profesora Filozofskog fakulteta prema SVFF?

Maida Šljivić: Kroz dosadašnje aktivnosti primjećujemo sve veću zainteresovanost naših kolegica i kolega studenata za uključivanje u rad SVFF, tako trenutno, u ovom mandatu, naša Skupština broji oko 40 delegata sa pravom glasa. Tu su naravno i naše kolegice i kolege koji pokazuju sve veći interes za pridruživanje našim aktivnostima i projektima. S obzirom na dosadašnje iskustvo organizacije i studenata, možemo kazati da postoji uzajamno poštovanje, podrška, kao i da SVFF kao organizacija uživa povjerenje studentica i studenata Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Što se tiče odnosa profesora prema našem radu, smatram da i tu podrška ne izostaje. Tu podršku smo najviše primijetili u proteklih nekoliko mjeseci kada su se profesorice, profesori, asistentice, asistenti i saradnici Filozofskog fakulteta pridruživali u realizaciji naših projekata, a pojedine profesorice i profesori bili značajna podrška prilikom same organizacije projekata. Kroz komunikaciju sa profesorima koji podržavaju rad SVFF, uvidjeli smo da naše projekte smatraju društveno korisnim projektima, koji doprinose zajednici, što je jedna od misija i samog Fakulteta. U tom kontekstu možemo reći i da SVFF ispunjava ciljeve koji se tiču doprinosa zajednici i društvu.

BH portal: Koje projekte SVFF bi izdvojila kao najvažnije od kada si ti na čelu ove organizacije?

Maida Šljivić: Trenutno, na web stranici Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, dostupna je lista od 18 aktivnosti planiranih i sprovedenih u ovom mandatu, međutim kako vrijeme prolazi, lista je i duža. U vrijeme izolacije i ograničenja trudili smo se naše događaje i aktivnosti organizovati online i shodno epidemiološkim preporukama. Tako smo organizovali različite online sastanke sa organizacijama koje nude prilike mladim ljudima kao što su organizacije Work&Travel i AIESEC BiH. Organizovali smo i online tribinu povodom obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine pod nazivom „Sloboda, ravnopravnost, kontinuitet“, na kojoj su kao predavači učestvovali studenti historije, te asistenti i saradnici Filozofskog fakulteta. Zatim smo organizovali tribinu povodom obilježavanja Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine pod nazivom „Koncept savremene nezavisnosti Bosne i Hercegovine“, koja je bila interaktivnog karaktera – otvorena diskusija, a naš gost je bio predsjednik udruženja Detant, profesor Bosanskog jezika i književnosti, Adnan Pejčinović. Uz to, imali smo tribinu povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena pod nazivom „Nije Osmi mart samo osmog marta“ koja se bavila položajem žena u javnom prostoru i akademskoj zajednici, sa specijalnom gošćom, projekt koordinatoricom Helsinškog odbora za ljudska prava, Milenom Ivanović.

Kada su se pojavile informacije o slučajevima uznemiravanja na stranici „Nisam tražila“, zajedno sa menadžmentom Fakulteta smo reagovali po tom pitanju. SVFF je bio glavni inicijator u promjeni Etičkog kodeksa Univerziteta u Tuzli. Podržali smo politiku nulte tolerancije čiji je predlagač naša dekanica, a ta politika se odnosi na nultu toleranciju prema bilo kakvom obliku uznemiravanja i diskriminacije studentica i studenata po bilo kojem osnovu. Primijetili smo nedostatke u Etičkom kodeksu kada je u pitanju ovaj konkretni problem uznemiravanja i diskriminacije, te je naša inicijativa bila za promjenu Etičkog kodeksa pri čemu su definirane povrede odnosno pri čemu je diskriminacija po bilo kom osnovu i uznemiravanje definirano kao povreda i narušavanje Etičkog kodeksa, što znači da studentice i studenti sada mogu prijaviti slučajeve uznemiravanja i diskriminacije, jer ih institucija prepoznaje kao takve.

Kada se epidemiološka situacija ”stabilizirala”, počeli smo sa realizacijom naših offline aktivnosti. Tako smo bili suorganizatori obilježavanja Međunarodnog dana maternjeg jezika na Filozofskom fakultetu. A zatim smo pokrenuli aktivnosti koje se tiču kulture sjećanja. Na tim aktivnostima i trenutno radimo. Do sada smo podsjetili na žrtve masakra na tuzlanskoj Kapiji, pri čemu smo 25. maja ove godine organizovali šetnju i odavanje počasti žrtvama masakra na Kapiji. Zatim, 31. maja ove godine, na Dan bijelih traka, podsjetili smo javnost na žrtve iz Prijedora, podjelom bijelih traka i programom čitanja imena ubijene djece koja bi danas bili nada naše države, a čiji su životi prerano i na stravičan način ugašeni.

Trenutno, sprovodimo aktivnosti sjećanja i podsjećanja, u cilju dugoročnog pamćenja, genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.

Također, u cilju unapređenja izvođenja nastavnog procesa, na početku i na kraju svakog semestra sprovodimo anketu među studentima o kvalitetu održane nastave i zadovoljstvu studenata po tom pitanju. Pred kraj ovog semestra nismo sproveli anketu, jer je bila sprovođena od strane Univerziteta u Tuzli, ali smo bili aktivni posmatrači i pobrinuli se da što više naših kolegica i kolega ima pristup toj anketi kako bi mogli izraziti svoje stavove i mišljenja.

BH portal: Ono što je trenutno aktuelno je „Čitanje za Srebrenicu“ , projekat o kome smo već pisali na našem portalu. Možeš li nam reći nešto više o tom projektu?

Maida Šljivić: Cilj samog projekta je sjećanje i podsjećanje, odnosno čuvanje od zaborava i stvaranje okvira kulture pamćenja stravičnih zločina i sprovođenja genocidne politike širom Bosne i Hercegovine u toku agresije, ali danas i kulturološki nakon ”fizičkog” pokušaja gašenja svega bošnjačkog i bosanskog. Primarna aktivnost projekta je javno čitanje imena žrtava genocida nad Bošnjacima u Srebrenici. Počeli smo od 11. juna, a naše aktivnosti će trajati do 11. jula. Sastajemo se svakog petka, počinjemo od 13:30 i čitamo određen broj imena. Lokacija našeg sastajanja je Trg slobode i Filozofski fakultet. Poruka čitanja na Trgu je dvojaka – prvo, podsjećanje, čuvanje od zaborava i buđenje empatije slučajnom prolazniku, jer nemamo stalnu publiku niti u ovakvim aktivnostima možemo poželjeti onome ko sluša, da uživa u sadržaju, nego da suosjeća sa onima koji su ostali bez svojih najmilijih i pokuša osjetiti težinu te maligne, hegemonističke, velikosrpske, a možemo reći i genocidne politike sprovođene decenijama i stoljećima na našim prostorima. S druge strane, kao studenti Filozofskog fakulteta, upućujemo na društvene procese i pojave, a to smo odlučili raditi na trgu – kao nekad Sokrat.

Drugi dio projekta, odnosi se na direktno odavanje počasti žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, na dan 11.07.2021. godine, aktivnosti će početi u 11:00 na Trgu slobode u Tuzli, i ovom prilikom pozivam zainteresovane sugrađanke i sugrađane da nam se pridruže u tome.

BH portal: Šta možemo očekivati odnosno kakvi su planovi SVFF u budućnosti?

Maida Šljivić: Naš plan je da nastavimo raditi ovim tempom. A cilj za budućnost ostaje isti – studentski interes, prava studenata, unapređenje kvaliteta izvođenja nastavnog procesa, te rad na projektima od društvenog značaja.Dosadašnje projekte smo sproveli s namjerom da oni ostanu primjer budućim generacijama, za koje ne sumnjamo da će vremenom postati i bolji i kvalitetniji.

BH portal: Da li si ti kao student zadovoljna stanjem na Univerzitetu u Tuzli odnosno samom Filozofskom fakultetu? Šta bi se moglo popraviti u budućnosti?

Maida Šljivić: Trenutno stanje na Univerzitetu upućuje na potrebu za promjenama. Promjene su svakako uvijek dobrodošle i kao vid potpunog preokreta, ali i kao jedan vid poboljšanja unutar organizacije/institucije i njenog djelovanja prema vani. Nedavno smo, u okviru Studentskog parlamenta radili na inicijativi za uspostavljanje online platforme, što smatramo da bi doprinijelo odnosu Univerzitet-student, ali da je u svakom slučaju i neophodno u 21. vijeku kada je digitalizacija prisutna svuda oko nas.

Što se tiče ovog ali i svih drugih eventualnih problema i prepreka, pandemija nas je sve naučila i/ili podsjetila na potrebu brze intervencije i iznalaženja rješenja, ali i stvaranje dugoročnih planova kada je u pitanju digitalizacija na Univerzitetu i kreiranje kriznih planova, za vanredne situacije.

BH portal: Koja je tvoja poruka budućim studentima odnosno svim onima koji planiraju studirati na Filozofskom fakultetu?

Maida Šljivić: Kao i kroz cijeli život, susrećemo se sa ugodnim i manje ugodnim situacijama, za prevazilaženje ovih drugih potrebni su hrabrost, marljiv rad, odlučnost i strpljenje.

Ono što kao studentski predstavnik mogu poručiti budućim kolegicama i kolegama je da se uvijek imaju kome obratiti, bilo da se radi o problemima i preprekama na koje nailaze ili ukoliko imaju određena pitanja u vezi sa studiranjem na Filozofskom fakultetu –Studentsko vijeće Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli stoji na raspolaganju.

Budućim kolegicama i kolegama želim mnogo sreće i uspjeha u njihovom obrazovanju i izgradnji karijere na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli.

BH portal: Kakvo je tvoje mišljenje o trentunom statusu mladih u BiH? Na koji način mladi mogu poboljšati svoj položaj?

Maida Šljivić: Kroz dosadašnji društveni angažman i djelovanje kroz civilne organizacije i NVO sektor, primijetila sam da Bosna i Hercegovina ima budućnost. Odnosno, da u Bosni i Hercegovini imamo mlade ljude koji rade u cilju poboljšanja i unapređenja bosanskohercegovačkog društva. Smatram da je takve mlade potrebno podržati u njihovim namjerama. S druge strane, naravno nije sve idealno, imamo mlade koji su pasivni, nezainteresovani, i glavna aktivnost im je širenje negativnosti. Smatram da status mladih ljudi u Bosni i Hercegovini ne može biti predmetom generalizacije, nego da zavisi u najvećem dijelu od pojedinačnog zalaganja i aktivnosti.

Mladi, ali i svi društveni akteri, svojim pojedinačnim angažmanom mogu u mnogome doprinijeti razvoju i unapređenju bosanskohercegovačkog društva. Biti najbolji u sferi svoga djelovanja – recept za individualnu satisfakciju koja svakako doprinosi općem dobru, koristi zajednice koja nam je svima potrebna.

BH portal: Da li se vidiš sutra u politici kroz angažman u nekoj političkoj stranci?

Maida Šljivić: Politika kreira zajednicu. Često zaboravljamo ulogu politike kao kreatora zajednice i procesa u njoj, te se pojedinci deklarišu kao ”apolitični”. Politika se nerijetko vidi kao ”nužno zlo”. Međutim, društvene pojave i procesi počinju od politike i  vođeni su kroz politiku. Nije grijeh baviti se politikom – to je, prema mome mišljenju stav koji je potrebno više promovirati u našem društvu, kako bismo promijenili paradigmu politike kao nužnog zla i nesreće.

BH portal: Za kraj, reci nam kakvi su ti planovi za budućnost? Ostanak u BiH ili odlazak? Tvoje mišljenje, kakva je budućnost BiH iz perspektive mlade osobe kao što si ti?

Maida Šljivić: Moj plan je ostati u ovoj državi i svojim angažmanom i radom doprinijeti razvoju bosanskohercegovačkog društva. No, to ne znači da ne razumijem one koji ne vide perspektivu niti mogućnosti u Bosni i Hercegovini, te se odlučuju za odlazak. Sve su to individualni stavovi, ciljevi i potrebe, oko kojih mislim da bi trebalo biti više razumijevanja i uvažavanja. Nerijetko svjedočim raspravama gdje pojedinci ”osuđuju” jedni druge zbog odluke ostanka ili odlaska. Pojedinac ima pravo izbora i to ne bi trebalo biti predmet diskusije.

Ne bih da zvučim idealistički, ali kao što prethodno rekoh vezano za stav o mladima u Bosni i Hercegovinu, zaista vidim svijetlu budućnost za našu državu. Međutim, imamo pojedine medije ali i politike koje, smatram, imaju prevelik uticaj na javno mnijenje, a u njihovim agendama je širenje negativnosti i defetizma – predstavljanje Bosne i Hercegovine nemogućom državom, nemogućom za život, razvoj, prepunom afera i korupcije, dijagnoza svega negativnog u javnom prostoru što smatram da u ljudima budi osjećaj ravnodušnosti prema državi, u mladima posebno želju za odlaskom… Također, imamo i pojedine organizacije koje šire uticaj susjednih država i nastoje onesposobiti državne institucije. Na svemu tome je potrebno, ne samo dijagnosticirati problem, nego raditi i djelovati u cilju rješavanja. A svaka akcija potiče od pojedinca, tako da smo svi mi, posebno mi mladi, potrebni u smislu unapređenja našeg društva i države, za pojedinačno dobro.

Podsjećamo, članovi SVFF su 11. juna počeli sa projektom “Čitanje za Srebrenicu”, a plan je da se čitanje imena završi 11. jula. Drugi dio projekta, odnosno direktno odavanje počasti žrtvama genocida nad Bošnjacima u Srebrenici, SVFF će realizirati 11. jula sa početkom u 11:00 na Trgu slobode u Tuzli.

Razgovarao: Emir Alić/BH portal

Nastavite čitati

Izdvojeno

Vratio se iz SAD-a i podigao plantažu voća: Nema tamo bosanske duše za kojom čeznemo

Objavljeno

na

Od

Na području sela Čaplje, nadomak Sanskog Mosta, na površini većoj od 15 dunuma prostranu plantažu kultivisanu različitim voćarskim kulturama podigao je Hakija Eminić, pišu Nezavisne novine.

Ovaj rođeni Sanjanin, inače američki penzioner, kaže kako se nedavno zauvijek vratio u rodni zavičaj nakon što je u pečalbi proveo više od 40 godina.

“Kao mladić sam iz Sanskog Mosta otišao u Rijeku, gdje sam radio u brodogradilištu, a potom sam početkom rata otišao u Sjedinjene Američke Države, gdje sam proveo punih 27 godina”, priča Eminić.

Kaže kako je tamo radio kao metalostrugar, a potom je u jednom trenutku osnovao vlastitu firmu i sve donedavno bio njen prvi čovjek. Dodaje kako je naposlijetku preduzeće prodao i tako zaradio veliki novac.

“Moja najveća životna želja bila je imati veliko imanje i uzgajati voćarske kulture. Prije nekoliko godina kupio sam dvadesetak dunuma zemljišta koje je bilo zaraslo u šumu i bujnu vegetaciju, sve sam to iskrčio i posadio voće. Sada je to mjesto gdje namjeravam provesti ostatak života”, navodi Eminić.

Kaže kako je zasadio jabuke, šljive, kruške, trešnje, zatim pedesetak stabala pitomog kestena, više od stotinu sadnica oraha, a jedna od zemljišnih parcela kultivisana je lješnjakom i aronijom.

“Ovo još nije kraj jer je ostalo još oko pet dunuma šume koju ćemo iskrčiti i tu zasaditi voće. Zasad mi nije namjera baviti se intenzivno voćarstvom, a sve što rodi planirao sam razdijeliti prijateljima i humanitarnim organizacijama”, navodi Eminić.

Dodaje kako veliku zahvalnost duguje bratu Enesu, koji je vodio brigu o imanju dok se on nalazio u Americi. Kaže kako između života u toj velikoj zemlji i Bosni i Hercegovini ima dosta razlike, a ako je čovjek vrijedan i posvećen poslu, preko okeana može ostvariti američki san.

“Tamo je vrijeme novac. Mora se mnogo raditi i biti posvećen poslu ako želiš ostvariti materijalni uspjeh i zaraditi novac. Za mnoge stvari jednostavno nemaš vremena, a meni je najviše nedostajalo što je tamo život bez istinske bliskosti među ljudima i one naše bosanske duše za kojom uvijek čeznemo. S druge strane, država je tamo mnogo uređenija i zakon se mora poštovati, a to kod nas često nije slučaj”, objašnjava Eminić. Dodaje kako je život ispunjen trkom i stresom sada za njega prošlost i da je plantaža koju je podigao njegov rajski kutak gdje provodi slobodno vrijeme te se druži s prijateljima i poznanicima.

Fokus

Nastavite čitati

Najčitanije