Povežite se sa nama

Vijesti

UPFBiH traži hitne izmjene ili dodatna pojašnjenja naredbi kriznih štabova

Objavljeno

-

Udruženja poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine  je uputilo urgenciju kriznim štabovima Federalnog ministarstva zdravstva i Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevu u vezi sa pojednicim odredbama naredbi kojima su propisane mjere vezane za aktuelnu epidemiološku situaciju sa pandemijom koronavriusa.

Iz UPFBiH ističu da se u primjeni naredbi kriznih štabova članice UPFBiH susreću se sa nizom  problema, jer je značajan dio odredbi u naredbama koje se odnose na poslodavce neprovodiv, neprecizan i nejasan, zbog čega se traže izmjene ili dodatna uputstva sa pojašnjenjima kako bi naredbe imale puni pozitivan efekat u smislu zaštite života i zdravlja građana.

Udruženje poslodavaca Federacije Bosne i Hercegovine u podržava pridržavanje svih naredbi Federalnog i kriznih štabova kantonalnih ministarstava zdravstva s ciljem očuvanja života i zdravlja građana i sprečavanja širenja koronavirusa.

Međutim, u primjeni naredbi kriznih štabova članice UPFBiH susreću se sa nizom problema, jer je značajan dio odredbi u naredbama koje se odnose na poslodavce neprovodiv, neprecizan i nejasan. To je za posljedicu imalo da različiti inspekcijski organi različito tumače naredbe.

Zbog toga, UPFBiH traži ili hitne izmjene spornih odredbi u naredbama ili dodatna uputstva s ciljem njihove provodivosti, kako bi naredbe proizvele pozitivan efekat, u smislu zaštite života i zdravlja građana.

UPFBiH je uputilo urgneciju kriznim štabovima Federalnog ministarstva zdravstva i Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevu za hitnu izmjenu ili jasno tumačenje naredbi koje se odnose na mjere vezane za sprečavanje širenja pandemije koronavirusa, propisanim početkom novembra, a koje su napravile pravni haos u provedbi i primjeni.

“U naredbama ova dva krizna štaba nije jasno definirano šta je „okupljanje osoba“ i šta znači „zatvoreni prostor“ te se traži da se hitno daju tumačenje ili uputstvo za primjenu naredbe u kojem će jasno i precizno biti definirano da se okupljanjem ne smatra rad radnika u poslovnim subjektima“. Na ovaj način će se spriječiti različito tumačenje od strane inspektora. Također, u praksi se javlja problem različitog tumačenja „zatvorenog prostora“, a da bi se to izbjeglo potrebno je donijeti uputstvo prema kojemu se se zatvorenim prostorom ne odnosi na radne prostorije, kancelarije, poslovni pogoni, kompanije i drugi prostori za obavljanje registrovane djelatnosti, naveli su iz UPFBiH.

U naredbama se, također, koriste pojmovi koji nemaju uporište u zakonskoj regulativi, što otvara pitanje na koga se zapravo odnose naredbe. Tako se u naredbama koriste pojmovi “pravni subjekti”, “mali obrti” “gradski prevoznici” i sl. koji nisu definirani pozitivnim pravnim aktima u FBiH, saopštili su iz UPFBiH.

Iz UPFBiH predlažu i izmjenu dijela Naredbe Kriznog štaba Ministarstva zdravstva Kantona Sarajevo na način da se ne utvrđuje maksimalan broj osoba koje istovremeno mogu boraviti u zatvorenom prostoru, nego da se definira broj osoba po kvadratnom metru na način da na 10m2 može biti jedna osoba.

Iz UPFBiH naglašavaju da cilj urgencije nije pronalaženje načina da se izbjegava primjena naredbi kriznih štabova.

Naprotiv, iz UPFBiH želi kvalitetne propise koje će imati poztivan efekat u smislu čuvanja života i zdravlja građana, a pri tome neće uzrokovati štetu poslovnim subjektima., naveli su u saopćenju.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Oglašavanje

Vijesti

Halilović: Mi smo još uvijek zatvoreno društvo i ograničeno predrasudama

Objavljeno

-

Od

Razgovarala: Amela Sejdić

Ismar Halilović je diplomirani fizioterapeut, rođen u Zenici u ljeto 1995. godine, kao drugo dijete u porodici. Osnovnu i srednju medicinsku školu završio je u Tešnju gdje trenutno i živi. Akademske 2014. godine upisuje Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu, smjer fizikalna terapija i završava ga u roku 2018. godine. Njegov životni put je dokaz da ljudska ustrajnost, želja i vjera pobjeđuju sve prepreke. Ismar je dijete sa poteškoćama u razvoju, ali nikada zbog toga nije odustao niti da se predao u životu. Naprotiv, on je čvrsto i odlučno uzeo sudbinu u svoje ruke i oblikovao je, a može se reći i na najbolji mogući način.  Ismar je mlad i uspješan čovjek, koji plijeni svojim pozitivnim stavom i može svakako biti sa svojim životnim načelima uzor mladima sa i bez invaliditeta, ali i primjer starijim generacijama.

Poslije završenog fakulteta, zapošljava se u Mješovitoj srednjoj školi u Tešnju, kao profesor stručnih predmeta i prakse za smjer fizioterapeuta. Pored toga, nastavlja da sanja dalje, niže uspjehe i bogati svoju karijeru. Prije godinu dana pokrenuo je privatni biznis, privatnu fizioterapeutsku ordinaciju u Tešnju. Također, od ove školske godine je angažovan kao profesor stručnih predmeta i prakse za smjer fizioterapeuta u Mješovitoj srednjoj školi u Zavidovićima.

“U ove dvije godine bio sam polaznik više seminara i radionica vezanih za pedagogiju kao i fizioteterapiju. Uz sve to angažovan sam u dva sportska društva kao fizioterapeut u Rukometnom klubu Bosna Tešanj i Klub borilačkih sportova Titanium Usora”, ističe Halilović.

Kaže da se njegovo djetinjstvo nije u mnogo čemu razlikovalo od djetinjstva njegovih vršnjaka. Prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu njegovih roditelja i brata, smatra da mu je bilo omogućeno sve što je bilo potrebno, pa i više od toga. Podrška njegove porodice, bila je ključna za njegov lični, a kasnije i profesionalni razvoj.

Na naše pitanje kako se nosio sa okolinom i prihvatanjem ili neprihvatanjem njegovog invaliditeta Halilović nam kaže: “Prvo želim istaći da moj fizički nedostatak mene ni u jednom trenutku nije spriječio u bilo kojim društvenim aktivnostima. Igrao sam se sa djecom u ulici gdje sam odrastao, kasnije u pubertetu i adolescentskom dobu sam izlazio i družio se sa svojim vršnjacima. Iskreno mislim da nije bilo komentara okoline vezano za moj fizički nedostatak ili jednostavno takve komentare nisam zapažao u tim godinama.”

Kao prosvjetni radnik, on smatra da sve negativne stavove i predrasude djeca i omladina prisvajaju od starijih te onda, u određenom periodu svog života te stavove oblikuju kao svoje. Sa djecom se treba razgovarati i upoznati ih sa pravim ljudskim vrijednostima, a ne sa fizičkim nedostacima i prezentovati ih kao nešto loše i neprihvatljivo.

Iz tog razloga vjeruje da podjednako treba rušiti barijere u glavama odraslih, ali i mladima te stavove treba prikazati kao nepoželjne stavove. Ipak, misli da se još uvijek ne možemo pohvaliti da smo inkluzivno društvo.

”Mi smo još uvijek zatvoreno društvo, ograničeno predrasudama i kao takvi daleko smo od zapadnih zemalja”, smatra Ismar.

Svoju odluku da se počne baviti privatnim biznisom, objašnjava činjenicom da je odrastao u porodici u kojoj se uvijek vrednovao i cijenio privatni biznis, kao i privatna inicijativa vezana za biznis. U samoj sredini u kojoj živi, ima sreću što je okružen marljivim ljudima, te su rijetki oni koji nisu postigli ništa u životu. Kao osoba s invaliditetom, nije iskoristio olakšice za pokretanje privatnog biznisa, ne iz razloga što istih nije bilo, nego mu u datom trenutku, nisu bile neophodne. Ismar nam kaže, da ponekad čak izbjegava da se parkira na mjesta predviđena za osobe s invaliditetom, jer je mišljenja da su možda potrebnija nekima sa većim stepenom oštećenja od njegovog. Međutim i sam se uvjerio u bahatost ljudi koji to ne poštuju i smatra da se takvi postupci moraju više kažnjavati.

Time pokazuje i dokazuje svoju razvijenu svijest i empatiju za druge, koju je vjerovatno naslijedio od svojih roditelje i brata, koji su mu najveća podrška i beskrajno im je zahvalan za ljubav i brigu koju su mu pružili. Samo zahvaljujući njima i njihovoj ljubavi i razumijevanju, mogao je postati to što danas jeste i ponosan je na to. Svoju motivaciju za napredovanje pronalazi u entuzijazmu i neprekidnoj želji za uspjehom. To ga svakodnevno inspiriše i motiviše da nastavi ka boljem i većem.

Osvrćući se na aktuelna dešavanja kaže da su posljedice trenutne pandemije izazvane koronavirusom, imale negativan uticaj i na njegov poslovni uspjeh, kao i na mnoge druge. Svakako ističe, da je uz zdravlje, ekonomija jedna od sfera života koja je najugroženija ovom pandemijom. Postoji i stah i od COVID-19, jer prema dosadašnjim podacima utvrđeno je kako na određenu populaciju, poput osoba s invaliditetom, COVID-19 može imati značajnije implikacije. Bitno je naglasiti, kako su zbog različitih prepreka i poteškoća u svakodnevnom životu osobe s invaliditetom izloženije virusu COVID-19.

Ujedno, osobe s invaliditetom su u većem riziku od razvoja teže kliničke slike, jer virus COVID-19 pogoršava postojeće zdravstveno stanje, osobito negativno utiče na respiratorne funkcije i funkcije imunološkog sustava.

Što se tiče diskriminiranja osoba s invaliditetom, Ismar Halilović navodi da postoji u samoj osnovi, takoreći problem, u samom nazivu osoba s invaliditetom, jer riječ validan može se definisati kao važan, pa bi tako riječ osoba s invaliditetom značila nevažna osoba. Inače, termin invaliditet se odnosi na različite vrste i stepene oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofizičkog i socijalnog razvoja. U našoj legislativi i dalje dominiraju termini s negativnom konotacijom. Uzrok tome je vjerovatno u razini ekonomskog razvoja naše zemlje koja, zbog visokih troškova rehabilitacije, ignoriše postupak dijagnosticiranja i kategoriziranja takvih osoba. Zbog toga, kao i zbog očekivanog nesrazmjera između teorijskih nastojanja i pretpostavki njihovog praktičnog ostvarivanja, ostajemo kod termina invaliditet. Ismar ne želi da to bude tako gledano i doživljavano, jer svaka osoba, svaka jedinka u ovom univerzumu je podjednako važna i validna.

“Nema nemogućih snova. Ja sam sa četiri godine znao da ću biti fizioterapeut, dok sam prolazio kroz rehabilitacioni program kao dijete sa poteškoćama u razvoju. Moja neka deviza kroz život je da svaki dan moramo nešto novo naučiti, svaki dan trebate raditi na sebi i pronaći u svom okruženju osobu koja će vas nasmijati, a stavite i sebi za obavezu da budete uzrok nečijeg osmijeha”, poručuje Halilović.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Vijesti

Sjećanje na žrtve rata

Objavljeno

-

Od

Danas smo imali priliku prisustvovati promociji galerije preko Zoom platforme, koja nas podsjeća na stradalu djecu na Kosovu 1998-2000. U ovom periodu smrtno je stradalo 1024 djece, a za njih 109 se još uvijek traga. Galerija je pod nazivom “Bilo jednom, ne ponovilo se” – i ima zadaću da nas svakodnevno podsjeća da su se ovakve stvari dešavale, ali da ne smiju opet da se dese. Na samom ulazu u galeriju nalazi se spisak sve djece koja su nestala ili smrtno stradala, imena djece koja su označena su zapravo ona djeca koja se još uvijek vode kao nestala. Prelaskom na sljedeću scenu, nalazi se priča preživjelih u ovom periodu.

Nastavljajući dalje kroz galeriju, nalazi se staklena soba unutar koje predmeti “vise u zraku”. Ovi predmeti su pripadali žrtvama rata. Neki od tih predmeta bili su komadi odjeće koje su nosili na dan svoje smrti, ruksaci, sanke, bicikl, … zaista sve ono što čini jedno djetinjstvo i bezbrižnu igru, školovanje, jednostavan život koji se prekida u jednom momentu i postaje rat. Svako dijete koje pripada ovoj galeriji ima svoju posebnu priču ali sve od njih su jednako šokantne i nemoguće za prihvatiti da se takvo nešto desilo. Ovi predmeti zaista ostavljaju posebno potresan dojam i svako normalan se može zapitati kako neko to može da uradi nevinoj djeci?! Klikom na neki od predmeta možete pročitati detaljnu priču te osobe.

U galeriji se takođe nalazi zid portreta – na zidu su fotografije sve ubijene i nestale djece 1998-2000. Pored ovih predmeta koji su pripadali žrtvama, na zidu se nalaze fotografije granatiranja, razrušenih kuća, škola i drugih objekata. Ovo je priča koja ima akcenat stavljen samo na djeci i njihovom prekinutom djetinjstvu, ovo je priča koja nam govori da to ne treba da se ponovi, ovo je priča koja nas tjera da razmišljamo o tome kakvi smo ljudi i šta je zapravo bitno u životu? Ovo je priča koja treba da nas natjera da izgradimo mir i blagostanje, kako se ovakve stvari ne bi više nikada ponovile.

Ovim putem pozivamo sve naše čitatelje da posjete ovu online galeriju i sami pročitaju ovu šokantnu priču prekinutog djetinjstva i da pokušaju da se poistovjete sa njom.

Nastavite čitati

Najčitanije