Connect with us

Izdvojeno

Tri puta se digla iz pepela: Priča o sarajevskoj ljepotici, Magribija džamiji

Objavljeno

na

“Kada je Eugen Savojski 1697. spalio Sarajevo, njegovi su vojnici u mahali Vinograd (danas ulica između naselja Vratnik i Sedrenik u Starom Gradu) zarobili jednu ženu i odveli je u Budim, pa je prodali nekom u roblje.

Žena je dobro služila, na zadovoljstvo njenih gospodara, ali joj nikako nisu dali da uđe u jednu kuću u njihovom dvorištu. Jednom, kada nikoga od gospodara nije bilo, nađe ona ključeve i otvori tu zgradicu. Ugleda u njoj drveni sanduk nad nekim mezarom i kuburu. Padne ona po kuburi i onesvijesti se, a u to se pojavi neki dedo sa ahmedijom oko fesa, pa je upita ko je i odakle je.

Žena mu sve po redu ispriča šta je s njom bilo, a da je rodom iz Sarajeva. Upita je ovaj starac zna li ona gdje je u Sarajevu džamija Magribija, ona mu reče da zna, a on opet upita: “A bi li voljela sada tamo biti?”. Žena potvrdi i starac joj kaže: “Stani mi malo na nogu i zažmiri”, a kad se prenula, nađe se u Sarajevu, i to upravo pred Magribija džamijom. Priča se da je žena u džamiju poslije dolazila svakog petka i molila za Magribijinu dušu.”

Magribija džamija - undefined
Foto: Dženan Kriještorac / Radiosarajevo.ba: Magribija džamija

Ovako glasi najpoznatija legenda o jednoj od najljepših džamija u Sarajevu, Magribija džamiji na Marijin-Dvoru u kraju koji je nekad bio poznat kao Zagorica. Na današnji dan 1992. godine, nakon granatiranja sa srpskih položaja, džamija je srušena i zapaljena, a munara srušena do postamenta.

Ifet ef. Buljubašić, imam ove džamije, za portal Radiosarajevo.ba poručuje kako džemat Magribija džamije od 1993. svoje aktivnosti obavlja uredno i na vrijeme, bez ikakvih razmirica. Tu već 25 godina bez prekida traje i mektebska nastava, a u tom periodu je džamija, naglašava, uređena je onako kako zaslužuje jedan ovakav objekt.

“Broj ljudi koji nam dolaze uglavnom je isti, omladina ostari – kao što je i njihov efendija ostario – ali dolaze nam novi”, s ponosom govori naš sagovornik, otkrivajući nam kako su za njegu
objekta najzaslužniji mutevelija i hadžija  Muhamed Čaršimamović te arhitekt Said Jamaković.

Magribiju žele vidjeti i brojni turisti u Sarajevu. Imam Buljubašić kaže kako su najčešći gosti Turci, Arapi, Malezijci te Japanci, a posljednjih dana, posebno kako je počeo ramazan, Magribiju pohode i migranti.

Nikakvih bihuzurluka nemamo s njima. Dođu, klanjaju, napiju se vode, ponekad ih ponudimo sokom i tako. Nekad i prespavaju u blizini, ali stvarno nikakvih neprijatnih scena nema s njima”, otkriva nam efendija Buljubašić.

Podsjetimo da je džamiju Magribiju, danas nacionalni spomenik naše zemlje, dao izgraditi nepoznati šejh Magribija, o kojem se zna tek toliko da je došao sa Isa-begom, utemeljiteljem grada i prvim sarajevskim namjesnikom. O njemu se još zna ono što se dâ zaključiti iz imena – da je bio član derviškog reda i da je porijeklom iz Magriba, što je bilo ime za islamske zemlje na sjeveru Afrike.
Magribija bijaše izgrađena na mjestu Stare Varoši (Torkovište), a potom mahala i ulica dobiše ime po džamiji, pa tako ulica Magribija to ime nosi već četiri stotine godina.

Na ulazu džamije danas se nalazi natpis na kojem piše: "Džamija je nazvana prema Šeh Magribiji njezinom utemeljitelju".

Neki od historičara smatraju da je izgrađena u vrijeme osnivanja Sarajeva, ali da je izgorjela u požaru 1459, zajedno sa Starom varoši, u pokušaju da se Hodidjed (srednjevjekovni utvrđeni grad koji se nalazio na brijegu iznad sastava Paljanske i Mokranjske Miljacke, istočno od današnjeg Sarajeva) otme Osmanlijama.

Magribija džamija - undefined
Foto: Dženan Kriještorac / Radiosarajevo.ba: Magribija džamija

Magribija je ponovo gorjela 1697, kada je Savojski zapalio grad, i od nje su tada ostali samo zidovi i kamena munara, a obnovljena je 1766.

Poznati engleski učenjak sir Thomas W. Arnold je 1929. godine posjetio Sarajevo i tada ga je naročito impresionirala ova džamija. On se zainteresirao za drvene stupove sa kamenim bazama i kapitelima na sofama, za konstrukciju šišeta kao i prekrasne šare u bojama na drvenariji u unutrašnjosti ove džamije. Tom prilikom je izjavio da je nešto slično vidio samo po džamijama u Delhiju u Indiji, inače više nigdje na svijetu.

Ipak, Magribija je danas opet ona stara ljepotica, jedna od autentično rekonstruiranih džamija u Bosni i Hercegovini. Obnovljena je kamenom iz Fojnice, kamenom s Hreše, a u stepenice su ugrađeni dijelovi starog stepeništa.

Radio Sarajevo

Oglašavanje

Izdvojeno

/VIDEO/ Bego iz Janje u Strazburu košarkašice BiH častio burecima i janjetinom, a “Zmajice” ga poklonom oborile s nogu

Objavljeno

na

Od

“Nemate pojma šta nama, koji živimo ovdje, općenito Bosancima u svijetu, koliko znači uspjeh državnih reprezentacija. Mi živimo za ovakve trenutke. Ja sam najsretniji čovjek na svijetu- priča nam Bego Alihodžić.

Iz Janje je, u koju dolazi svakog ljeta, u Francusku stigao 2005.godine. Bh. košarkašice, naše herojine, zmajice, lavice ili lafice, “poremetile” su mu ovaj odmor. Briljiraju na EP u Francuskoj.

– Ja sam profesionalni vozač petnaest godina. Imam četvoro djece. Eminu, Amru, Aliju i Senada. Emina studira medicinu, Amra je druga godina gimnazije- ponosno govori sretni otac.

Super talentirani Alija (14) pohađa osmi razred i jedan je od najvećih nogometnih potencijala u Francuskoj. Već je pozvan u kamp koji organizira fudbalska federacija Francuske.

Najmlađi sin Senad sada pokazuje pjevačke kvalitete. I dar za fudbal.

– Gledam ove naše košarkašice kao svoju porodicu. Zlatna djeca. A tek šefovi, Goran Lojo, Armin Šečerović, Amer Čolan. Ne zna se da li je Lojo bolji čovjek ili stručnjak. Za deset! I svi oko njega u njegovom timu. O djevojkama šta god da kažem malo je. Djeco draga, omladino u BiH i svijetu, tražite sportske uzore u Loji, Marici, Merimi i svima od prve do posljednje košarkašice! Oni su naši heroji, dame, zvijezde, a tako jednostavne osobe- poručuje Bego.

A, ko je Merima?

– Ma, ja tako tepam Džons. Ja je zovem Merima. Tako mi draga, a kakva je košarkašica vidi cijeli svijet. Marica Gajić je moja Bijeljinka i zauzima posebno mjesto kod mene i porodice. Djeca je jako vole. Marica je vrhunska žena, dama i košarkašica. Da me se pogrešno ne shvati, ja ih jednako gledam sve, jer su tako vesele, dobre duše i dame. Pravi ambasadori- ponosno priča Alihodžić.

Jednu, ipak izdvaja.

– Raza je posebna žena. Svjetsko košarkaško ime. Svi je znaju, poštuju, žele da pričaju s njom. Raza je jednostavna. Voli se zezati. Mene kad god vidi kaže “Bego, prošla sam pola svijeta, a zaj*******g tipa nisam srela.” Uvjek me zeza, a meni se merak s Razom ispričati…

I Bego svaki dan, prilikom svake posjete hotelu, a redovniji je od nekih uposlenika, poentira kod bh.košarkašica. Zagotivio on njih i svi iz tabora gotive Begu. Vozač, obični “šljaker”, a bogat neograničenom količinom ljubavi koju poklanja svim bh.sportistima koji igraju i gostuju u ovom dijelu Francuske. Ne pita za vjeru i naciju. Gleda i vjeruje u ljude. Tako je na sebi svojstven način želio uzvratiti pažnju koju uživa kod Raze, Loje, Marice, Džons, Amera, Armina….

– Nakon pobjede nad Francuskom otišao sam kod prijatelja, inače mog Bijeljinca i naručio da mi ispeče jagnje. Dogovorio sam da bude spremno, a vjerovao sam u pobjedu, pa kad dođu u hotel da ih čeka. Tako je i bilo. Malo su ovi u hotelu “zatezali”, ali su popustili. I svježa janjetina servirana je za naše košarkašice i cijeli naš tim- otkriva Bego.

I nije to jedino iznenađenje. I on u kući ima svoju Razu,Maricu, Džons… Zada je Begina životna saputnica i najbolji prijatelj. Koja drži sva četiri ćoška kuće. Zada priprema bureke, pohovanu piletinu, kolače i ostale specijalitete koje on donosi bh.košarkašicama.

– Mi smo srećni i privilegovani da možemo biti uz košarkašice. Evo, nakon utakmice i pobjede nad Hrvatskom, ja sam kolačima, lubenicom počastio i hrvatske dame. Također sjajne košarkašice i osobe. Oni su mojoj kćerki poklonili majicu, a ja u šali kažem “taman, neka je Amra obuče kada ide od Mostara prema moru, a one popadale od smijeha…

Jedan poklon uselit ću u dom Alihodžića. Za njega vrjedniji od Monalize, Leonarda da Vincija.

– Dobit ću dres naše reprezentacije s potpisima svih igračica, trenera, vodstva… To nema cijenu. Oborile su me s nogu tom gestom i poklonom. Bit će to na večeri. Vi “dole”, možda mislite da nemamo nikakve šanse protiv Francuske, ali za mene su naše najbolje. Prvaci svijeta. Neće Francuzima biti lahko. Zapamtit će oni dobro imena naših i herojina- optimistički zrači Bego Alihodžić dok čeka lokalnu vožnju u Strazburu. Bego je omiljen i među svojim mušterijama putnicima koje svaki dan vozi na posao i natrag. Možete misliti kako će sve to izgledati nakon utakmice s Francuskom. Porodica Alihodžić, Zada, Emina, Amra, Alija, Senad, Bego junaci su s tribina. Kao i svi bh.navijači koji bodre naše herojine iz Francuske.

Sportske.ba

Nastavite čitati

Izdvojeno

Zahvaljujući Eldaru Ćiviću talentovana karatistkinja ipak putuje na turnir Svjetske lige

Objavljeno

na

Od

Nakon vijesti da talentovana karatistkinja Almina Halilović nije u mogućnosti otputovati na turnir Svjetske lige u Poreču zbog nedostatka finansija, brzo je reagovao bh. reprezentativac Eldar Ćivić.

Igrač mađarskog Ferencvaroša obezbijedio je putne troškove za talentovanu Alminu koja je do sada osvojila preko 130 medalja na raznim takmičenjima.

Eldar Ćivić poznat je kao čovjek koji se rado odaziva na razne humanitarne akcije zbog čega je posebno cijenjen kako u rodnoj Kalesiji tako i šire.

Možemo samo reći: Svaka čast Eldare!

BH portal

Nastavite čitati

Najčitanije