‘To je učinio zbog incestuozne veze s majkom’

31

 

Prije točno osam godina, norveški desničarski fanatik Anders Behring Breivik počinio je masovno ubojstvo u bombaškom i oružanom napadu u Oslu i na otoku Utoya u kojem je stradalo ukupno 77 osoba, uglavnom mlađe dobi.

 

Tog 22. srpnja 2011., Breivik je napustio majčin stan u Oslu odjeven u policijsku uniformu, a nedaleko zgrade vlade ostavio je kombi s bombom koju je izrađivao nekoliko mjeseci. U eksploziji bombe živote je izgubilo osmero ljudi, a Breivik se uputio prema otoku Utoya gdje je došao u omladinski laburistički ljetni kamp, te počeo pucati po svima prisutnima pritom ubivši 69 ljudi od kojih je najmlađa žrtva imala 14 godina. Bio je to najgori čin nasilja u Norveškoj od Drugog svjetskog rata.

 

Samo par sati prije masakra Breivik je tisućama ljudi putem maila poslao manifest na 1500 stranica inspiriran manifestom poznatog terorista Teda Kaczynskog. U njemu je Breivik pisao da smo u ratu s muslimanima i multikulturom te da bi ubijanje u kampu trebao biti poziv za buđenje. Osim manifesta, svoj plan o sijanju smrti objavio je na dan napada u 12.30 sati na YouTubeu.

 

Profimedia

 

Osuđen na 21 godinu zatvora

 

Svjedoci napada ispričali su kako su ljudi nakon što su shvatili da netko puca na njih počeli bježati u svim smjerovima te da je nastao kaos. “Legao sam među ubijene i pretvarao sam da sam mrtav. Napadač je došao blizu mene, osjetio sam njegov dah, čuo sam njegove korake. Vikao je: ‘Sve ću vas pobiti'”, ispričao je Adrian Pracon koji je preživio napad. Nakon što je policija uhitila Breivika, on im je kazao da su njegova djela bila loša, ali nužna.

 

Kada je policija pretražila njegov dom, zbog onoga što je pronašla na njegovom računalu i na njegovoj osobnoj web stranici zaključeno je da je riječ o osobi radikalno desnih stavova. Mrzio je marksiste, želio “križarski rat” protiv širenja islama, bio je član protuimigrantske stranke i volio oružje i dizanje utega.

 

Breivik je 2012. osuđen na 21 godinu zatvora za bombaški napad u Oslu i pucnjavu u kampu mladih laburista. U sudnicu je ušao s osmijehom na licu, a kada su mu skinute lisice, podigao je desnicu sa stisnutom šakom što je, po njegovu manifestu, desničarski pozdrav koji predstavlja snagu i izazov u borbi s marksističkim tiranima u Europi.

 

Žalio što nije otišao još dalje

 

Na suđenju je priznao ubojstva, ali je porekao krivnju i ustvrdio da su njegova djela bila “potrebna u ratu protiv Islama u Europi”, a njegov odvjetnik tijekom ranijih suđenja prenio je Breivikove riječi da žali što “nije otišao još dalje”.

 

Profimedia

 

Koplja su se lomila oko toga je li Breivik bio mentalno zdrav ili ne u trenutku masakra. Iako je prvotno nakon zatvaranja Breiviku dijagnosticirana paranoidna shizofrenija, naknadno je postavljena dugotrajna dijagnoza asocijalnog poremećaja osobnosti i narcisoidnih osobina.

 

Breivik po tome nije bio osoba sa psihotičnim poremećajima, osuđen je kao mentalno ubrojiv, zbog čega je na površinu isplivalo pitanje što bi relativno normalno funkcionirajućeg muškarca moglo natjerati da učini nešto strašno.

 

Incestuzona veza s majkom natjerala ga na zločin?

 

Norveška novinarka Asne Seierstad u knjizi “Priča o Andersu Breiviku i masakru u Norveškoj” tvrdi da je Breivikova incestuozna i disfunkcionalna veza s majkom Wenche Bering možda bila kap koja je prelila čašu i potaknula ga na nezapamćen zločin.

 

Ona je bila zadnja osoba koja je ostala uz njega dok se povlačio u svoj svijet i planirao ubilački pohod. Kasnije je psihijatrima detaljno opisala kako se njen “drag i mio” sin polako pretvarao u posesivnog luđaka.

 

Seirestrad tvrdi da je gospođa Bering zlostavljala Andersa dok je bio dijete. Navodno je bolovala od paranoidne šizofrenije i sinu nije znala pružiti sigurnost, niti utjehu.