SLUČAJ REVENGE PORN U HRVATSKOJ/ O osvetničkoj pornografjii govore oni koji pomažu žrtvama, odvjetnik, jedna žrtva i jedan počinitelj

39

 

Osvetnička pornografija, bio bi hrvatski naziv za ono što je u inozemstvu i zakonski prepoznato kao oblik seksualnog nasilja – revenge porn. Kod nas se to još degutantno zna nazivati deminutivima poput ‘filmić’, ‘pornić’ i slično. Situacija je to kada ste s nekime u vezi, ili bilo kakvom intimom odnosu, nakon čijeg prekida bivši partner iskoristi vaše intimne fotografije/snimke i distribuira ih na internet ili u svijet putem brojnih aplikacija.

 

Revenge porn je jedan oblik cyber-bullyinga u Plavom telefonu imali su nekoliko takvih poziva. Kažu da pozivi s problemima osvetničke pornografije nisu toliko česti jer se uglavnom ljudi bolje. “Boje se da ne saznaju roditelji, boje se to prijaviti jer misle da će se dogoditi nešto gore. To su uglavnom bile mlađe djevojke, iz srednje škole“, kazao je Miroslav Vučinović predsjednik udruge Plavi telefon.

 

Prije godinu dana imali su posljednji poziv takve prirode i djevojka koja je nazvala imala je 16 godina. “Jedna druga djevojka se jako bojala da ne sazna njezin otac, da ne bi uzeo pravdu u svoje ruke i nešto napravio tom dečku, osobi koja joj je to napravila“, kazala je Monika Nožinić, voditeljica ureda Plavog telefona. Prvotne reakcije su svakakve. “Obavezno kažemo da razgovara sa stručnim osobama u školi, psiholog ili pedagog. Potičemo i da kaže roditeljima. Jer ako će ići na savjetovanje vezano za to, na terapiju kod psihologa, treba potpis roditelja ako je maloljetna osoba“, rekla je.

 

Profimedia

 

Osvetnička pornografija ne mora biti samo da se sporni, intimni sadržaj podijeli na internetu, može to biti i dijeljenje među sobom, putem mobitela, aplikacija, maila. “Kako radimo edukacije po školama prošle smo godine bili u Vukovaru, razgovarali smo s djecom od 17-18 godina s kojima smo imali radionice. Sjećam se jedan dečko od tamo spomenuo je kako su oni nekoga na taj način zlostavljali. Kazao je da on zna da to nije ok, ali da je školom kružio video. Dečko i cura su bili u vezi, imali su odnos, snimali su se. To je onda kružilo po školi. Ali očito nitko nije reagirao na pravovaljani način i bila je zaista neugodna situacija“, kazala je Nožinić.

 

S ovom problematikom susreću se i u Centru za žrtve seksualnog nasilja pri Ženskoj sobi, iako još uvijek sporadično. “Vrlo rijetko će osobe taj oblik elektronskog seksualnog nasilja kod nas to imenovati. Ni u našem Kaznenom zakonu, u glavi koja se tiče seksualnog nasilja ne predviđa tu kategoriju. Za razliku od Velike Britanije koja ima konkretan zakon vezan uz Revenge porn”, rekla je na početku razgovora za 100posto Senka Sekulić Rebić voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja pri Ženskoj sobi.

 

“Kod nas kad osobe dođu, neće reći dolazim zbog toga što je netko negdje objavio moju fotografiju ili video-uradak. Nego se kasnije kroz razgovor ispostavi da, na žalost, nerijetko osobe imaju iskustva i s tom vrstom seksualnog nasilja. Ne mogu reći koliki je konkretan broj slučajeva, ali da se susrećemo s tim oblikom seksualnog nasilja, to je istina”, kazala je Sekulić Rebić.

 

Elektronsko seksualno nasilje i revenge porn smatra se oblikom nasilja je zato što se bez nečijeg pristanka, to je ključna riječ – pristanak, potpuno oduzima kontrola osobi nad sadržajem koji je privatan. “Dajemo informacije što je ono što se konkretno može napraviti, na žalost u našem sustavu to nije puno. Nudimo im da prijave slučaj, ako to žele i da im budemo podrška u procesu prijave. Po Kaznenom zakonu najbliže je članak 144 koji se zapravo odnosi na bilo kakvo neovlašteno snimanje. A onda kasnije i distribuciju tih snimaka. Zatim nudimo i psihosocijalno savjetovanje i budemo emocionalna podrška koja bi bila pružena i ostalim osobama koje su proživjele neki drugi oblik seksualnog nasilja”, objasnila je Sekulić Rebić što žrtve revenge porna (i bilo kojeg drugog oblika seksualnog nasilja) mogu dobiti u Ženskoj sobi.

 

“Radi se o prilično nedefiniranom području koje bi se uz dosta napora moglo ipak podvesti pod neke kaznene norme primjerice ako je fotografija nastala u domu žrtve bez njenog znanja tada bi se radilo o neovlaštenom slikovnom snimanju, ako se nekome prijeti objavom takvih fotografija tada je to kazneno djelo prijetnje, a iako do sada nije bilo takve sudske prakse vrijedilo bi takvo ponašanje pokušati podvesti pod kazneno djelo teškog sramoćenja. Ako je riječ o maloljetnoj osobi tada je to u svakom slučaju kazneno djelo iskorištavanja djeteta za pornografiju. Kako bilo da bilo, mislim da bi u budućnosti trebalo razmisliti o posebnom normiranju takvog ponašanja jer je očito da kazneni zakon u ovom dijelu ne prati niti društvene trendove, niti danas dostupnu tehnologiju“, rekao nam je odvjetnik Ljubo Pavasović Visković.

 

Sudska praksa u Hrvatskoj je neujednačena, tako se nedavno govorilo o dva gotovo istovjetna slučaja u jednom je počinitelj osuđen na Općinskom sudu u Zadru osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu. Za kazneno djelo protiv privatnosti – nedozvoljenu uporabu osobnih podataka. U drugom slučaju nije ni došlo do suda, jer je Državno odvjetništvo odbilo kaznenu prijavu koju je podnijela Splićanka. Kao razlog odbijanja navedeno je da iz izjave bivšega koju je dao policiji proizlazi kako on nije objavio fotografiju, a nije joj niti prijetio da će to učiniti.

 

Posljedice možemo sami i zamisliti, fotografije ili video sadržaj objavljen bez dopuštenja i znanja u sekundi mogu imati značajne posljedice.

 

“Distribucija sadržaja seksualne prirode bez pristanka I znanja osobe, odnosno revenge porn ima značajne posljedice. Od depresivne simptomatike, anksioznosti, smanjena funkcionalnost zbog stresa, može imati utjecaja na radnu funkcionalnost osobe, na ostale odnose u njezinom životu negativne reakcije okoline koja ne razumije problematiku seksualnog nasilja kao takvog. To je jedan ozbiljan i konkretan osjećaj ugroze, posljedice mogu biti dalekosežne”, kazala je Sekulić Rebić i dodala da je dodatan sloj problema to što će se krivica za učinjeno pripisati žrtvi. Uglavnom je riječ o ženskim osobama, a naše društvo i sama žrtva će distribuciju seksualno eksplicitnog sadržaja percipirati kao nekakvu sramotu.

 

Profimedia

 

“Potrebna je potpuna promjena paradigme. Čut ćemo ono: ‘Dopustila je da bude fotografirana, što se sad čudi’. Ta ideja da se zamijeni s idejom: ‘Neka osoba kojoj su te fotografije potencijalno dane u povjerenju ili čak mu nisu dana, zašto je te fotografije distribuirala?. Zašto je počinila nešto što je kazneno djelo?’ I da se težište odgovornosti makne tamo gdje mu je mjesto, na počinitelja”, naglasila je Sekulić Rebić.

 

Ne radi se o tome da se netko fotografirao bez odjeće ili u seksualno eksplicitnoj pozi, na to imamo legitimno pravo svi mi. Problem revenge porna je to da je netko drugi, bez pristanka radio nešto s tim sadržajem. Iz Ženske sobe saznajemo da su u Hrvatskoj dostupni statistički pokazatelji rijetki i sporadični, što ukazuje na to da ne razmatramo ovaj problem, kao ni čitavu problematiku seksualnog nasilja, dovoljno ozbiljno niti ga rješavamo efikasno. Unatoč tome što danas živimo više u online nego u offline svijetu.

 

Inozemna statistika govori da su žrtve najčešće mlade osobe između 18 i 29 godina. Zabrinjavajuće je da je preko 25 posto tinejdžera između 14 i 17 godina uključeno u neku vrstu sextinga (slanja eksplicitnih sadržaja), pokazuje američko istraživanje tvrde nam iz Ženske sobe. Ono što u našem slučaju brine je da djeca u Hrvatskoj nemaju adekvatnu, sistemsku edukaciju kroz obrazovni sustav na koji način se odgovorno pristupa internetu, društvenim mrežama. I jako malo im se govori o tome što se radi u onom trenu kad postaneš žrtva nečijeg pokušaja iznude ili ucjene.

 

Djelovanje Plavog telefona ne staje samo na telefonskom savjetovanju, na edukacijama potiču djecu, mlade, ali i roditelje da se samostalno educiraju. Ono što stalno ističu u svojim programima je Red Button, odnosno crveni gumb MUP-a. To je aplikacija na kojoj bilo tko može prijaviti sadržaj cyber-bullyinga. Mnogi roditelji i djeca niti ne znaju za njega, kao ni hrvatski CSI, odnosno Centar za sigurniji Internet, koji ima HotLine za prijavu ilegalnog sadržaja, a ovakve radnje s maloljetnicima spadale bi u ilegalan sadržaj.

 

“Preko 75 posto žrtava revenge porna su žene, a počinitelji su muškarci. Zabrinjavajuće je i to što manjine, marginalizirane skupine imaju veće šanse da budu žrtve ovog fenomena. Recimo LGBTQ populacija, zato što je to u principu samo još jedan kanal kojim se može pokazati animozitet”, ukazuje voditeljica Centra za žrtve seksualnog nasilja pri Ženskoj sobi.

 

Profimedia

 

Ovaj oblik, kao i svi drugi oblici nasilja, uglavnom govori tko ima moć u društvu. Uglavnom su žrtve žene, što pokazuje kako društvo funkcionira, odnosno da ne funkcionira dobro. “Seksualnog nasilja ima jako puno, to je rodno uvjetovano nasilje Ono što je moja poruka. Bilo koja osoba koja će ovo čitati može se obratiti u naše savjetovalište. (link) Mi možemo biti korisne osobi u ponovnom zauzimanju kontrole nad svojim životom. Jer to je jedna od posljedica da stvari brzo izmaknu kontroli. Osoba osjeća kao da nema nikakvog utjecaja na nešto što se njoj događa”, zaključila je Senka Sekulić Rebić iz Ženske sobe.

 

Vrlo je teško u Hrvatskoj pronaći nekoga, pa čak i anonimnu ispovijest na forumu, tko je žrtva ili počinitelj revenge porna, a da o tome želi govoriti. Naš sugovornik kome smo morali zagarantirati anonimnost je ovo drugo – počinitelj. Živi u Švedskoj gdje je i upoznao svog bivšeg partnera. Danas se više niti čuju, niti vide, tako da ne zna kakav je utjecaj imao njegov čin.

 

“Nakon dugo vremena patnje i bola napravio sam to. Silne fotografije kojima me dotični zasipao u vrijeme našeg hodanja, a koje ja nisam tražio, stavio sam na Internet na porno stranice. Učinio sam to iz osvete, jer me užasno povrijedio. Nisam to učinio odmah, niti sam o tome razmišljao i pomišljao tada kada smo prekinuli, nego s vremenskim odmakom. Kada sam zaista spoznao koliki je gad bio i prema meni i prema drugima. I kada sam vidio da nikako ne mogu prijeći preko toga. To je bio moj način da upozorim svijet na to s kim ima posla“, iskren je Sven (38) koji ne žali zbog svog postupka.

 

“Priča je išla ovako, počeo me opsjedati, uvlačio mi se pod kožu, predstavljao se kao moja srodna duša. Otvorio sam mu se i mislio sam i on meni. On je forsirao viđanja, druženja, upoznavanja prijatelja, obitelji. Isplanirali smo praktički cijeli život, da bi samo odjednom prebacio. Napao me da ne želi vezu, da on na to nikad nije pristao. Odrezao je svu komunikaciju, osim što me olajavao zajedničkim prijateljima. Na svaki moj pokušaj da vidim što se dogodilo vrijeđao me, histerizirao i mene pokušao učiniti luđakom. Stvarno je bilo ružno i tužno. Nakon nekog vremena shvatio sam da je to njegov modus operandi. To je napravio i velikom broju ljudi. U stvari je jadnik koji se i sam razmeće tom seksualnošću, predator koji se uvaljuje kome stigne. Što sam napravio nije mi žao. Ne bojim se da će on meni nešto slično napraviti jer ni ne može. Bavio sam se modelingom u mladosti tako da sam javno objavljivao i malo slobodnije fotografije. Osim toga nisam nikad slao tako eksplicitne slike nikome pa ni njemu“, zaključio je pornografski osvetnik iz Švedske.

 

Da su Skandinavci otvoreniji po pitanju svojih seksualnih prava, dokazuje i mlada novinarka iz Danske Emma Holten koja je postala žrtva revenge porna, još dok nitko nije ni znao što to znači. Netko joj je 2011. hakirao email i Facebook i bez njezinog znanja objavio gole fotografije.

 

 

Someone stole naked pictures of me. This is what I did about it – Emma Holten from HOEDINI on Vimeo.

 

“Nikad nisam saznala tko je to učinio, ali znam da su na tisuće ljudi dijelili i komentirali te slike. Dijelili su informacije o meni, imena mojih roditelja, mojih braće i sestara, mjesto gdje radim. Dobivala sam emailove i poruke sadržaja: ‘Znaju li ti roditelji da si kurva?’ ili ‘Pošalji mi još golih fotografija ili ću ove slike poslati tvom šefu’. Poruke su stizale iz cijelog svijeta, od tinejdžera, studenata i sredovječnih očeva. Jedino zajedničko im je bilo da su ih slali isključivo muškarci. Vjerojatno znate da su žrtve pornografije bez pristanka 90 posto žene. Ali ne znate da je većina tih muškaraca znala da su fotografije objavljene protiv moje volje. Moje poniženje je dio njihova uzbuđenja”, rekla je Emma Holten u videu koji je snimila za britanski The Guardian.

 

Zlostavljanje je doživljavala još godinama nakon objave, a ono što je istaknula kao problem je mržnja prema ženama. Mizoginija koja se podgrijava rečenicama poput – žene su si same krive, nisu se trebale ni slikati. Shvatila je da njezina šutnja implicira da bi se trebala sramiti.