Naše nane su imale težak život, puno teži nego danas, kad se često nezadovoljstvo izražava i za sitnice. Hurija Mustafić iz Pobuđa, koja je prošla kroz mnoge patnje, odgajila svoju djecu, sada je sama u četiri zida, dok su svi otišli svojim putem.
Velika rana na njenom srcu je gubitak sina, koji je živio u Americi, a koji se vratio kako bi brinuo o roditeljima. Nažalost, preselio je. Huriji je umro i muž, te staračke dane uglavnom provodi sama u svojim Suljićima, kod Pobuđa.
“Rodila sam šestero djece, od kojih troje su živi. Kćerku sam dobila u 40. godini i pitala sam se hoću li moći othraniti da ne ostane siroče. Usprkos svemu, othranila sam je. Sada je udata i živi u Americi,” kaže Hurija, te dodaje da je djeca paze i pomažu, da joj ništa ne fali, osim razgovora, ali i ističe da razumije da svako je otišao za svojom srećom.
Njen sin Zekir svira šargiju, a majka ga očekuje da dođe, pa šargija u kutku sobe stoji, kao da je i on tu.
“Šargiju samo gledam, sve mislim doći će moj Zekir da svira.”
Hurija je ispričala da je svoje ime dobila po bivšoj djevojci svog oca, unatoč protivljenju svoje majke. Njena majka je često nazivala Huriju “Hurća”.
Hurija ima 77 godina, voli plesti, kaže da nekad i u toku noći uzme igle i plete.
Hurija ističe da samački život nije lahak, a s godinama je sve teže.
“Zidovi ne govore, samo da poludiš. Ponekad dođu komšije, ali svako ima svojih obaveza.“
Cijelu priču pogledajte na našem YouTube kanalu, gdje je kolega Kasim Mehmedović razgovarao sa Hurijom Mustafić.
