Povežite se sa nama

Lifestyle

Pozitivan primjer: Trebinje otvara prodavnicu za penzionere

Objavljeno

-

Trebinje će do kraja septembra dobiti prodavnicu za penzionere sa ekonomskim cijenama, ali će, zahvaljujući dotacijama Gradske uprave, ova prodavnica odobravati i posebne popuste za one penzionere sa slabijim penzijama.

Ovo je predstavnicima dva gradska udruženja penzionera saopštio gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, napominjući da će iz gradskog budžeta za ovakav vid subvencija biti izdvojeno pola miliona maraka na godišnjem nivou.

“Ovo će biti najpovoljnija prodavnica u gradu, u kojoj će penzioneri sa primanjima do 200 maraka imati popust od 50% na godišnjem nivou, što će iznositi oko 250 maraka, dok će oni poenzioneri sa penzijama do 300 KM imati popust od 30%, a oni koji imaju penzije do 404 KM, što je republički prosjek, imaće popust od 25%”, precizirao je Ćurić.

Ovaj jedinstveni projekat u regionu će, kako kaže, biti pozitivan primjer i drugima, ali i jedan u nizu projekata Grada koji će, kako dodaje, barem unekoliko olakšati život za 7.800 trebinjskih penzionera.

“Ono što je takođe značajno jeste da će u ovoj prodavnici, u kojoj druge kategorije neće imati pravo kupovine, u ponudi biti oko 50 artikala osnovnih životnih namirnica”, dodao je Ćurić.

Predsjednici Gradskog udruženja penzionera Ilija Riđešić i Udruženja penzionera grada Trebinja Mirko Milojević su pozdravili ovakvu odluku gradskih vlasti kod kojih su, kako kažu, uvijek imali otvorena vrata i nailazili na razumijevanje, ali će im ovaj gest umnogome doprinijeti skromnim budžetima.

“Mi smo i ranije u nekim prodajnim objektima u gradu imali popust određenim danima u sedmici, ali je ovakva subvencija itekako dobro došla, naročito onim ljudima iz naše kategorije koji imaju niska primanja, a nemaju srodnika da ih mogu pomoći, pa smo na tome gradskim vlastima itekako zahvalni”, kazao je Riđešić.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Oglašavanje

COVID-19

Bosanski model: Ignoriši problem i nadaj se da će proći

Objavljeno

-

Od

Negdje potkraj prvog vala ove pandemije pozvan sam da virtuelno prisustvujem jednom predavanju o odnosima sa javnošću u doba kampanje kojeg je držala šefica komunikacija premijera jedne evropske zemlje.

Predavanje je održano putem Zooma uz takozvana „Chatham House“ pravila prema kojima je dozvoljeno javno iznositi sve što je rečeno, ali nije dopušteno iznijeti ko je šta rekao.

Uglavnom, riječ je o šefici komunikacija u uredu premijera jedne od većih evropskih država koja se, ruku na srce, nije baš najbolje snašla u prvom naletu korona virusa. Bilo je mnogo zaraženih, ekonomija je doživjela snažan udarac, i u upravljanju krizom na njenom početku je vlada države o kojoj govorimo imala jako loše rezultate. Ali nisu sjedili mirno i izgubili glavu.

Preduvjeti za provođenje bilo kakvih mjera među građanima jesu povjerenje i razumijevanje. Oni moraju imati povjerenje u ono što vlast radi, moraju razumjeti šta se od njih očekuje i zbog čega se očekuje to što se očekuje. Prvi korak do toga jeste priprema i provođenje istraživanja javnog mnijenja.

Pitanja za vlasti u BiH

U momentu kada je predavanje održano – a to je bilo nekad krajem maja – vlada o kojoj govorimo imala je rezultate obimnog istraživanja javnog mnijenja o percepciji krize i mjera koje se poduzimaju na njenom ublažavanju. Uzorak je bio povelik, a istraživanje je sadržavalo pitanja poput „Da li smatrate mjere koja poduzima Vlada opravdanim?“, „Da li razumijete potrebu nošenja maske?“, „Koje mjere smatrate nepotrebnim ili štetnim?“, „Šta biste vi predložili kad biste bili u mogućnosti?“…

Dakle, već u maju su nadležni imali podatke o tome koje su mjere nepopularne, koje su loše iskomunicirane, te koliko građani imaju povjerenje u vladu i ono šta ona poduzima. Na osnovu ovih informacija je bilo moguće planirati i provesti kampanju sa ciljem umirivanja javnosti i njene edukacije, te pripremiti naciju i vlasti za djelovanje u nastavku pandemije. I uistinu, koliko uspijevam pratiti dešavanja u svijetu i razvoj situacije sa pandemijom korona virusa – ne vidim tu zemlju među najpogođenijima drugim – ili već trećim – ako se uopće još može govoriti o tim talasima.

Razmišljajući o tom predavanju i istraživanju čije sam rezultate imao priliku vidjeti, početkom augusta sam (nakon kratkog lutanja i traženja pravih adresa na koje se trebam obratiti) kriznim štabovima bh. entiteta Federacija BiH i Republika Srpska, kao i kriznom štabu Kantona Sarajevo poslao upit sa sljedeća tri pitanja:

1. Da li ste radili istraživanje o tome kako javnost percipira trenutnu pandemiju korona virusa?

2. Da li postoji istraživanje o tome kako naša javnost percipira mjere koje poduzimate na sprečavanju pandemije?

3. Da li je moguće dobiti rezultate ovih istraživanja ukoliko ona postoje?

Najbrže je odgovor stigao od federalnog kriznog štaba – za svega nekoliko minuta. Nažalost, radilo se o automatski generisanom odgovoru u kojem je stajala informacija kako se nadležna osoba nalazi na godišnjem odmoru odgovoru i uputa da se za sve kontaktira kabinet federalnog ministra zdravstva. Iz kabineta odgovor nikada nije stigao.

Već skoro puna tri mjeseca otkako je upit poslan, nisu odgovorili ni iz Kriznog štaba Kantona Sarajevo, a jedina instanca koja se udostojila da uputi odgovor bio je Institut za javno zdravstvo RS-a, iz kojeg su već idućeg radnog dana objasnili kako su u fazi pripreme istraživanja.

Novalićeva obećanja

Razvoj situacije u posljednja tri mjeseca ne govori baš u prilog istinitosti ovog odgovora ali nadležnima u RS-a u ovoj situaciji idu barem bodovi za trud i profesionalnost u komunikaciji.

Nego, vratimo se malo federalnom nivou. Nekom koincidencijom, tri dana nakon upita koji sam poslao, a na koji iz federalnog kriznog štaba nikad nisu odgovorili, premijer FBiH Fadil Novalić najavio je kako će Vlada na sebe „preuzeti PR da građanima kaže kako je riječ o opasnoj bolesti“.

Naravno, najavljena kampanja podizanja svijesti o opasnosti koju nosi COVID-19 prošla je otprilike kao i manje-više sve što je Novalić u ovoj pandemiji obećavao – od funkcionalnih respiratora, do podrške privredi. Ne samo da je izostala ova kampanja nego je još došla i ona predizborna u kojoj premijer učestvuje u aktivnostima koje bi se mogle okarakterizirati kao svjesno masovno širenje zaraze.

Na kraju će se sve svesti na priču o neodgovornom narodu jer se i do sad u više puta pokazalo da kad broj novozaraženih opadne zasluge idu Kriznom štabu i mjerama koje izriče, a kad je u porastu, kriv je neodgovorni narod. A prilično je izvjesno da nam uskoro slijedi novo lutanje u mjerama i da proteklih osam mjeseci pandemije nije bilo dovoljno da se prikupe korisni podaci i provedu adekvatne kampanje informisanja, edukacije i podizanja svijesti o tome šta treba činiti u slučaju da broj zaraženih opet počne rasti.

Mjeseci su bačeni u vjetar jer se kod nadležnih stvorilo mišljenje da je opasnost prošla ali će se svi propusti već dati objasniti time da se „narod opustio“. I dok se proteklih nekoliko mjeseci znalo čuti kako smo prešli na tzv. „švedski model“, ispred očiju nam je promaklo da su nam od samog početka nadležni prodali svoj stari dobri „bosanski model“: ignoriši problem i gledaj možeš li se gdje ugraditi, ako problem eskalira, nadaj se da će proći sam od sebe, a ako ne prođe, već će se naći neko na koga će se moći prebaciti odgovornost.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Lifestyle

Zaljubljenik u automobile Mirzet Halilović, vozi “Fiću” iz 1961.: U Berlinu osvojio prvu nagradu za restauraciju

Objavljeno

-

Od

Mirzet Halilović je stratsveni zaljubljenik u automobile, koji posljednjih petnaestak godina restaurira raritetne primjerke četverotočkaša.

U njegovom je posjedu popularni “Fićo”, koji je proizveden 1961. godine, a kojeg Halilović s ponosom registruje i vozi.

I na razgovor sa ekipom Anadolu Agency (AA) je došao sa “Fićom“, a prethodno je s njim odvezao majku u kupovinu.

“Ovog fiću kupio sam u Sarajevu prije 12 ili 13 godina od jednog doktora Ljubovića. I mene je privuklo što ovaj fićo ima vrata na kontra mjestu. Fićo je 1961. godište i najstariji je primjerak u Bosni i Hercegovini. I onda sam pristupio restauraciji koja je trajala nekoliko godina“, kaže Halilović u razgovoru za Anadolu Agency.

Njegova volja i entuzijazam plijeni na svakom koraku. Poznat je i kao maratonac, ali i čovjek koji se odaziva raznim društveno-korisnim aktivnostima. Kada je riječ o njegovom “Fići“ iz 1961. godine ističe kako je u Berlinu dobio prvu nagradu za restauraciju, a da je išao na takmičenja u Beograd, Zagreb, Dubrovnik…

Pored “Fiće“ Halilović restaurira i WV kombije.

“Ovo je primjerak VW kombija T2a. Oni su išli od 1967. godine i karakteristika ovog primjerka je što on ima drvene stranice. Ovo je jedina serija što je VW radio sa drvenim stranicama. Ja sam sa ovim kombijem učestvovao na VW festu u Sarajevu, prije nekih mjesec dana, i osvojio sam prvu nagradu za restauraciju“, ističe Halilović.

Restaurirani kombi procijenjuju da vrijedi do 15.000 eura. No, nema pravu računicu koliko je sredstava uložili u njegovu obnovu. Kombi može razviti brzinu i do 120 kilometara na sat. Ima četiri brzine i vazdušno hlađenje motora…

“Sve je više ljudi u posljednje vrijeme koji pristupaju restauraciji ovih automobila, pogotovo marke fićo. Malo ih ima sa kontra vratima u BiH, možda još jedan primjerak. U Hrvatskoj isto tako par komada, u Srbiji… Ali, kupuju ljudi ove standardne fiće. U mojoj kolekciji nalazi se još 45 ovih fića i svi su oni sređeni. Ja radim restauraciju u zadnje vrijeme VW kombija“, zaključuje Halilović.

Restauracija raritetnih primjeraka četverotočkaša nije moguća bez velike ljubavi prema poslu. U posao je uključeno dvadesetak ljudi i svako na svoj način vraća stari sjaj automobilima. Mora se odvrnuti svaki šaraf, dio i sklopiti u jednu fascinantnu cjelinu.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Najčitanije