Povežite se sa nama

Lifestyle

Nijaz Đozić: Besplatno liječenje u apikomori djeci iz Srebrenice

Objavljeno

-

U našoj zemlji veliki je broj pčelara kojima je primarna proizvodnja med, dok manji broj njih proizvodi i neke od pčelinjih proizvoda. Nijaz Đozić iz srebreničkog sela Đoze otišao je nekoliko koraka ispred i zaokružio priču i u posao uključio porodicu.

U porodici Đozić već dugo je tradicija bavljenja pčelarstvom i svaki član porodice imao je nekoliko košnica u svojoj avliji. Nijaz je nakon mnogobrojnih obaveza u životu, relativno skoro, prije petnaest godina, u svoje dvorište postavio prve sanduke pčela i tradiciju nastavio samostalno.

„Ako podijelimo život u tri faze, fazu odrastanja, školovanja, obrazovanja, fazu rada i fazu odmora. Razlog i taj za bavljenje pčelarstvom jeste što sam ja u jednoj fazi odmora gdje imam malo više vremena da se posvetim ovom poslu. Prije pet godina sam, da kažem, počeo profesionalno da se bavim pčelarstvom i da ga razvijam“, priča Nijaz.

Danas Nijaz ima više od 85 proizvodnih društava gdje uzgaja matice, od pčela uzima med, polen, matičnu mliječ, propolis, a prodaje i paketne rojeve u različitim vremenskom periodu.

Iako je po zanimanju diplomirani ekonomista, porodična tradicija i ljubav prema pčelarstvu zainteresovala su ga da se usavršava, istražuje i napreduje. Svoje znanje dijeli i na obukama koje drži za pčelare, a autor je knjige Radovi i stanje pčelinjeg društva u jednoj godini.

Porodično su se organizovali i pokrenuli preradu od meda i pčelinjih proizvoda gdje se nalazi širok spektar faramceutskih proizvoda.

„Prije nekoliko godina pokrenuli smo proizvodnju farmaceutskih proizvoda na bazi meda i pčelinjih proizvoda, a sve to radimo u krugu porodice. Moj sin je magistar farmacije, a supruga biolog i odatle je krenula ideja da se pčelarstvo unaprijedi. Kompletnu proizvodnju imamo u Tuzli, a naši proizvodi su širom BiH u apotekama. Na taj način obezbijedio sam siguran plasman svega što pčele proizvedu, a imamo saradnju i sa nekoliko pčelara“, ističe Nijaz.

Prva apikomora na istoku BiH

Želja za usavršavanjem i učenjem motivisale su Nijaza da ode još jedan korak i da sagradi apikomoru gdje bi ljudi mogli da udišu zrak direktno iz košnice.

„Kada dostignete jedan nivo onda sami tražite i iznalazite ideje kako bi učinili nešto drugo i bolje. Apikomore su više apiturizam nego proizvodnja pčelinjih proizvoda, a to su najbolje pokazale kolege iz Austrije, Njemačke, Slovenije koji pridaju veliku važnost apiinhlaciji i apitoksino terapiji, ali i samom boravku na pčelinjaku“, kaže Nijaz.

Pošto je selo Đoze svega nekoliko kilometara od grada, a njegov pčelinjak odmah uz rijeku i u prirodnom i lijepom okruženju, brzo se odlučio da sagradi objekat jer u regiji Birač nema ništa slično, dok u BiH postoji svega nekoliko apikomora.

„Došao sam na ideju da bi lično za moju porodicu i stanovnike Srebrenice apikomora imala veliki značaj jer poznajem dosta ljudi čija djeca imaju razne vrste respiratornih problema kao što su astma i bronhitis. Sada kažem javno, da svi ljudi iz Srebrenice čija djeca imaju bilo kakve probleme mogu doći i koristiti usluge apikomore besplatno, a sve sa ciljem da im pomogne i olakša tegobe koje imaju“, rekao je Nijaz.

Najviše stranih turista koristi apikomoru

Iako je komora zvanično otvorena prošle godine, posjeta je bila velika gdje je boravilo više od 4.000 turista iz Evrope.

„Pošto sarađujem sa organizacijom Prijatelji priode – Oaza mira, posredstvom koje dolaze ljudi iz čitave Evrope u Srebrenicu, najviše je stranih turista koristilo našu apikomoru. Obično dođu organizovano, održim im predavanje o globalnom uticaju pčela na svijet, popiju kafu, sok i koriste komore za inhalaciju. Zbog pandemije virusa korona sve grupe za ovu godinu su otkazane, ali pojavilo se interesovanje domaćih ljudi, samim tim i prilika da našim Srebreničanima ponudimo ove usluge“, kaže Nijaz i nada se boljoj sezoni.

Apikomore su u potpunosti prirodne

Apiinhalacija koristi se kao preventivna mjera i u liječenju bolesti koji se usko vežu za disajne puteve među kojima su upala sinusa, bronhitis, pneumonija pluća, migrene, ali i za relaksaciju i opuštanje, a pogodna je i poželjna za sportiste.

„Kada kažemo apikomora, mislimo na jedan građevinski objekat koji treba da bude izgrađen tako da nema propuha, da bude zadihtovan, da to bude baš komora u pravom smislu riječi. Ja sam to i postigao ovdje. Možda je to jedan od razloga što se razlikujem od drugih apikomora. U ponudi nudim dvije vrste terapije. Jedna je apiinhalacija. To je inhaliranje, direktno udisanje zraka iz košnice. Drugi vid terapije je apitoksino terapija, liječenje pčelinjim ubodom, odnosno ubrizgavanjem pčelinjeg otrova direktno na bolno mjesto“, objašnjava Nijaz.

Nijaz je usavršio i metodu ubodom pčela gdje svojom rukom uhvati pčelu i pčelinji otrov nanosi direktno na bolna mjesta. Ovaj vid terapije koristi se za razne vrste išialgija, bolova u zglobovima, otklanjanju masnog tkiva.

Iz košnice se udišu aerosoli i sva isparavanja koja pčele proizvode svojim radom. Sve je prirodno i organizovano unutar košnice. U jednom društvu ima od 50.000 do 60.000 pčela i tu se nalazi jedan mali svijet koji fantastično funkcioniše, sve je sterilno.

„Sve ono iz prirode kada je u pitanju nektar, smole, eterična ulja koja one unesu, one svojim radom, prerađivanjem isparavaju, hrane svoje larve, svoj podmladak. Od nektara prave med, polen… Sva ta isparavanja koja se dešavaju dok vi dišete, unosite direktno u svoj organizam. Jasno vam je o kakvom prirodnom lijeku govorimo“, rekao je Nijaz.

Nijaz smatra da čovjek pokušava čitav život da odgonetne zašto postojimo, ko smo mi i čemu težimo, a zapravo zaboravlja sve one važne i male stavri, a to je da se posveti sebi i svom zdravlju.

„Nedavno sam negdje pročitao, ne znam ko je napisao, kada ste nervozni, ljuti – to ste ono što želite da budete. A kada ste smireni, opušteni – to je ono što jeste. Ova priroda ovdje, sa apikomorom i uslugama koje nudi, sav taj ambijent sa rijekom koja je kristalno čista i iz koje se voda može piti, pruža jedan mir, relaksaciju za dušu i tijelo. Obećavam i pozivam ko god hoće da dođe – osjetiće taj mir, smirenost u sebi i pronaći će sebe“, poručio je Nijaz Đozić iz sela Đoze kod Srebrenice.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Oglašavanje

Lifestyle

Prikupljena sredstva za kupovinu traktora povratničkoj porodici Mandžić iz Srebrenice

Objavljeno

-

Od

Akcija prikupljanja sredstava za kupovinu traktora Sabitu Mandžiću povratniku u Srebrenicu (mjesto Gladovići) uspješno je realizovana, javlja Anadolu Agency (AA).

Sabit bi u narednim danima trebao dobiti traktor pogodan za rad u uslovima koji vladaju u Gladovićima, a koji će mu omogućiti da svojoj devetočlanoj porodici obezbijedi osnovne izvore prihoda.

“Hvala svima na podršci, da ne pominjen nikoga posebno, jer mnogi koji su podržali akciju su htjeli da ostanu anonimni. Dragi Bog će svima upisati akobogda u dobro djelo. Traktor bi u Gladoviće gdje živimo trebao stići u narednim danima. Krajem ove ili početkom naredne sedmice, zavisi od procedura oko novca. Sretan sam, ko ne bi bio”, poručuje Sabit Mandžić.

Ćamil Duraković koji je pokrenuo akciju prikupljanja sredstava kaže da je akcija prikupljanja novca za kupovinu traktora uspješno realizovana.

“Bogu hvala i dobrim ljudima da smo uspijeli u našem nijetu. Ovo je poruka da dobri ljudi nikada neće nestati sa ovog svijeta. Želimo se svima koji su dali svoj doprinos od srca zahvaliti, i reći da je misija uspjela, da smo novac koji je tražen za traktor skupljen. Sabit je vidio traktor i kaparisao, i koji će u narednim danima doći u Gladoviće. Traktor košta 26 hiljada KM, tačnije 26.500 KM jer je i sam vlasnik učestvovao u akciji. Sabit će imati nešto malo više sredstava od planiranog, i za taj novac će kupiti odgovarajući priključak za traktor. Time je misija za porodicu Madžić, uz zahvalu svim ljudima dobre volje, ispunjena”, poručio je Duraković.

Podsjećamo, devetočlanoj povratničkoj porodici Mandžić je nedavno pod, još uvijek, nerazriješenim okolnostima izgorio traktor. Nakon toga, bivši načelnik Opštine Srebrenica Ćamil Duraković pokrenuo je akciju na društvenim mrežama s ciljem prikupljanja sredstava za kupovinu traktora porodici Mandžić.

Sabit i Hajra Mandžić su se 2002. godine vratili u mjesto Gladoviće kod Srebrenice. Roditelji su sedmero djece, a ova mnogočlana porodica živi od poljoprivrede i stočarstva.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Lifestyle

Iz Gračanice u Njemačku izvoz 750 tona kornišona

Objavljeno

-

Od

U saradnji sa više poljoprivrednih zadruga i oko 200 kooperanata Zemljoradnička zadruga “Gračanka” iz Gračanice u ovoj godini planira proizvesti oko 1000 tona kornišona. Ohrabruje činjenica da će na tržište Njemačke biti izvezeno 750 tona. U ovu zemlju već je izvezeno preko 300 tona vieokokvalitetnog kornišona. Sezona je dobra, pa i proizvođači zadovljno trljaju ruke i najavljuju prošrenje prozvodnje.

Na imanju porodice Mešić iz Donje Orahovice kod Gračanice ovih je dana živo. Berba kornišona je u punom jeku. Sa oko 1.500 metara kvadratnih ove godine planiraju ubrati oko 15 tona kornišona.

“Dobro ide. Berba je dobra. (Plaćanje uredno? Op.a.) Jest. Sve je u redu”, kaže nam Asmira Mešić, kooperant iz Donje Orahovice kod Gračanice.

Nije uvijek bilo tako, kažu Mešići.

“I prije sam se ja bavio, pa nema isporuke. Više goveda pojedu nego insani. (Sad je to bolje? Op.a.) Sad je bolje. Sad imamo otkup”, rekao je Hazim Mešić kooperant iz Donje Orahovice kod Gračanice.

“Ranije smo radili i sijali, ali nismo imali kuda isporučivati. Tako smo prekinuli. (A, sad? Op.a.) A, sad imamo gdje isporuku i još bi više radili nego što radimo kada imamo gdje isporučivati”, smatra Jasmina Mešić, kooperant iz Donje Orahovice kod Gračanice.

Sadni materijal, zaštitna i ostala sredstva,  uz stalni stručni nadzor i transport do hladnjače,  osigurava zadruga.

“Sav krastavac odavde ide direktno u hladnjaču gdje se kalibrira i šalje, najvećim dijelom za Njemačku gdje smo do sada poslali preko 300 tona, a 100 tona je otišlo u ove naše ovdje bliže preradjivačke kapacitete”, priča nam Sabahudin Avdić, organizator biljne proizvodnje u ZZ Gračanka, Gračanica.

Plan je da se u ovoj godini proizvede hilajdu tona kvalitetnog kornišona.

“Mi smo planirali ove godine da izvezemo 750 tona, a ostalo mi uvijek plasiramo na domaće tržište”, kazao je Refik Ahmuljić, direktor ZZ Gračanka, Gračanica.

A, računica je jasna. Ove godine prosječno će se sa jednog dunuma ubrati oko osam tona kornišona. Oko 70 posto je prva klasa s otkupnom cijenom od 1,5 maraka po kilogramu.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Najčitanije