Povežite se sa nama

Lifestyle

Ne budi parking papak: Vaše “parkiranje” iz našeg ugla (VIDEO)

Objavljeno

-

Položaj osoba sa invaliditetom skoro je isti u svim dijelovima Bosne i Hercegovine. Karakteriše ga nedostatak resursa u institucijama, diskriminacija, stigma i obrazovanje koje ne ide u korak sa tržištem rada.

Pri tome se osobe sa invaliditetom stalno suočavaju sa problemima kojima država još uvijek nije našla adekvatna rješenja.

“Život mi je promijenio za nekoga koban, za mene baš i ne, pad sa trešnje. Nakon pada godinu dana su trajali bolnički tretmani i rehabilitacija. Poslije toga uslijedilo je navikavanje na život u mom Trebinju”, počinje svoju priču Milica Ijaić.

Brojna arhitektonska rješena neprilagođena osobama sa invaliditetom veliki su problem u cijeloj BiH, pa tako i u Trebinju. Kao jedan od veliki problema sa kojima se susreće Milica navodi nekulturu u saobraćaju. Prilikom parkiranje vozači ne poštuju saobraćajne znakove koji obilježavaju mjesta rezervisana za osobe sa invaliditetom.

“I danas smo u prilici da vidimo da ljudi parkiraju na mjesta koja su označena za osobe sa invaliditetom”, govori nam Milica koja je u videu pokazala, kako kaže, mali vid kazne.

“To je neka vrsta upozorenja sa naše strane da pokrenemo svijest tih ljudi, da krenu da razmišljaju koliko je važno samo parking mjesto za osobu sa invaliditetom”, naglasila je Milica.

Predsjednik Udružnja amputiraca Trebinja Miroslav Andrić ukazao je na ovaj problem.

“Dobili smo lokacijske uslove za parking, stavili smo i tablu. Imamo tri parking mjesta uz našu kancelariju, međutim kao što vidite i danas, rijetkost je da možemo naći tu mjesto za parking”, ističe Andrić.

A kako na ovaj problem gledaju iz policije provjerili smo kod Jovane Cvijetić, portparolke Policijske uprave Trebinje.

“Policijski službenici takve stvari tretiraju kao prekršaj, odnosno nepropisno parkiranje. Kada građanin pozove policiju, ono što policijski službenik u tom slučaju može uraditi jeste da napiše prekršajni nalog. Samo uklanjanja vozila s tog mjesta nije u nadležnosti policijskog služenika, a Trebinje nema pauk službu koja bi to mogla da uradi”, kažu nam između ostalog iz trebinjske policije.

Pored brojnih problema sa kojima se susreću osobe sa invaliditetom u našoj zemlji Milica za kraj ima optimističnu poruku.

“Onog dana kada shvatite da vam se invaliditet desio i da će vam ostatak života zavisiti od nekog ortopedskog pomagala, morate da shvatite da tu nije kraj. Ja sam trenutno student na Fakultetu za proizvodnju i menadžment. Imam mnogo hobija, jedan od njih je kajak, drugi fotografija. Ukazujem na probleme osoba sa invalititetom i pokušavam da ih riješim, kao i probleme mladih. Nije kraj da vi zavisite od jednog ortopedskog pomagala, kraj je onda kada vi shvatite da nešto ne možete, tj. zamislite da nešto ne možete. A možete mnogo toga. Iako vam negdje nedostaje jedan dio tijela, ili smatrate da vam nedostaje, možete sve da radite. Bitno je da izgradite stanje vašeg duha i da onaj nedostatak nadomjestite sa nečim drugim, poručuje Milica.

Pogledajte našu priču o problemima osoba sa invaliditetom:

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Oglašavanje

Lifestyle

Pozitivan primjer: Trebinje otvara prodavnicu za penzionere

Objavljeno

-

Od

Trebinje će do kraja septembra dobiti prodavnicu za penzionere sa ekonomskim cijenama, ali će, zahvaljujući dotacijama Gradske uprave, ova prodavnica odobravati i posebne popuste za one penzionere sa slabijim penzijama.

Ovo je predstavnicima dva gradska udruženja penzionera saopštio gradonačelnik Trebinja Mirko Ćurić, napominjući da će iz gradskog budžeta za ovakav vid subvencija biti izdvojeno pola miliona maraka na godišnjem nivou.

“Ovo će biti najpovoljnija prodavnica u gradu, u kojoj će penzioneri sa primanjima do 200 maraka imati popust od 50% na godišnjem nivou, što će iznositi oko 250 maraka, dok će oni poenzioneri sa penzijama do 300 KM imati popust od 30%, a oni koji imaju penzije do 404 KM, što je republički prosjek, imaće popust od 25%”, precizirao je Ćurić.

Ovaj jedinstveni projekat u regionu će, kako kaže, biti pozitivan primjer i drugima, ali i jedan u nizu projekata Grada koji će, kako dodaje, barem unekoliko olakšati život za 7.800 trebinjskih penzionera.

“Ono što je takođe značajno jeste da će u ovoj prodavnici, u kojoj druge kategorije neće imati pravo kupovine, u ponudi biti oko 50 artikala osnovnih životnih namirnica”, dodao je Ćurić.

Predsjednici Gradskog udruženja penzionera Ilija Riđešić i Udruženja penzionera grada Trebinja Mirko Milojević su pozdravili ovakvu odluku gradskih vlasti kod kojih su, kako kažu, uvijek imali otvorena vrata i nailazili na razumijevanje, ali će im ovaj gest umnogome doprinijeti skromnim budžetima.

“Mi smo i ranije u nekim prodajnim objektima u gradu imali popust određenim danima u sedmici, ali je ovakva subvencija itekako dobro došla, naročito onim ljudima iz naše kategorije koji imaju niska primanja, a nemaju srodnika da ih mogu pomoći, pa smo na tome gradskim vlastima itekako zahvalni”, kazao je Riđešić.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Lifestyle

Violinistica porijeklom iz BiH svoje srce je ostavila u Velikoj Britaniji

Objavljeno

-

Od

Jelisaveta Gluvić, uspješna je violinistica porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Godinu je studirala u Trstu na Konzervatoriju Giuseppe Tarini, da bi potom dvije godine provela živeći i studirajući u Velikoj Britaniji. Na pitanje gdje je trenutno, istakla je da živi u tokovima.

– Prvih godinu dana u Velikoj Britaniji bila sam na Newbold Collegu gdje sam učila jezik i stekla divna prijateljstva za cijeli život. Nije bilo teško navići se živjeti tamo jer je to veoma sređena država i ima puno toga da pruži, od kulture, zabave, turizma, ljudi za upoznati. Za studente ima mnogo povoljnosti, poput velikih popusta za razne kulturne manifestacije (pozorište, koncerti, izložbe) pa čak i restorane, shopping prodavnice i prijevozna sredstva. Klima mi je godila, a priroda je nestvarna. Ono što mi se posebno sviđa jeste što jako cijene prirodu i parkove, opisuje Jelisaveta.

image

Vjera u Boga

Pored Velike Britanije i Italije, po rođenju je živjela u Srbiji, a mjesta u kojima je odrastala bili su Bijeljina, Banja Luka, Laktaši i Prnjavor.

– Nije bilo uvijek lako mijenjati sredine, međutim imala sam mogućnost upoznati mnogo ljudi, steći divna prijateljstva, nova saznanja, te se razviti u skladu s tim, rekla je naša sagovornica.

– Kroz život sam dosta selila i to me je mnogo blagoslovilo, ističe Jelisaveta i dodaje da svoj uspjeh u muzičkoj karijeri pripisuje Bogu.

– Nije uvijek popularno spominjati Boga kada je u pitanju posao ili karijera jer se danas sve pripisuje samo čovjeku i njegovim dostignućima. Ja ipak imam malo drugačije mišljenje. Vjerujem da me najviše Bog pokreće i vodi. Da sam uvijek išla stazama kojima sam naumila, dosta toga bih propustila, priča Gluvić.

Kroz život je stekla brojna iskustva, na kojima je, ističe, prije svega zahvalna Bogu.

– Jedan od primjera je prebacivanje na drugi univerzitet usred studija. Iako je proces išao savršenim tokom, pred potpisivanje papira je postalo nemoguće. Pola sata poslije toga dobila sam mogućnost da studiram u inostranstvu. Prosto nevjerovatno, prisjeća se naša sagovornica.

image

Muzika u genima

Ona spada u četvrtu generaciju muzičara u porodici. Ljubav prema violini desila se na koncertu Stefana Milenkovića kada je imala samo pet godina…

– Moj pradeda je bio violinista i harmonikaš, a svirao je na elitnim mjestima po cijeloj bivšoj Jugoslaviji (Sarajevo, Zagreb, Beograd, Ljubljana…). Veliki uticaj na mene je izvršila moja majka koja me je prva naučila da odsviram nekoliko pjesmica na klaviru, ističe ona.

Obogaćena je momentima u kojima radi ono što voli – bilo to na ulici ili u nekoj prelijepoj sali. Koncert koji izdvaja održala je u Velikoj Britaniji.

– Svirala sam u kući moje prijateljice, sa oko osamdeset ljudi u publici. Nikad nisam osjećala veću povezanost sa publikom i uživanje u sviranju, iskreno će Jelisaveta, koja je sa nama podijelila i svoje mišljenje o svjetskoj muzičkoj sceni danas.

– Imam utisak da novokompovana muzika na neki način doživljava svoj krah. Daleko bilo da nema kvalitetne muzike, ali, nažalost, često kvalitetne kompozicije i pjesme ne postanu hitovi. Naravno, ima izuzetaka. Ono što se opet često dešava, za što vjerujem da je krivo vrijeme u kojem živimo i tehnika koja nas okružuje, a to je da ljudi vrlo lako gube interes za dobre stvari, dobru muziku, jer očekuju stalno nešto novo. To se dešava svugdje. Rekla bih da su nas na to navikle društvene mreže koje nas svakih nekoliko sekundi hrane novim informacijama i ako se slučajno “zadržimo” na nekom članku, postu, komentaru i pjesmi malo duže, mozak počinje da ludi. Kao da viče “daj mi nešto novo, novo, novo”, smatra Gluvić.

U Sarajevu se rodilo baš to “nešto novo”. Stekla je novo prijateljstvo sa sarajevskim producentom, te ističe da ih je “inspiracija poljubila”. Saradnja sa Hibridom (Dinom Aganovićem) na njegovom novom albumu “Na pola puta” bila je još jedno u nizu lijepih iskustava.

– Tog dana sam u Sarajevo došla zbog vize za Veliku Britaniju. Bliska drugarica kod koje sam odsjela, a također je sarađivala sa Dinom, pozvala me da svi zajedno idemo kod njega, čisto da se malo družimo i sviramo. Svi smo se sreli baš “na pola puta” i, eto, rodilo se nešto novo. Vjerujem da ćemo sarađivati još u budućnosti, ništa nije isključeno. Radujem se tom, još, neplaniranom projektu, priča Jelisaveta čiji je fokus trenutno na kamernoj muzici i sviranju sa prijateljima, koje smatra posebnim.

Sljedeća destinacija

– Kada više ljudi priča istu priču, svako ima svoj pogled, zna se kako to biva u društvu. Uvijek vas iznenadi neki novi detalj koji možda niste primijetili ranije. Solistički projekti će malo da sačekaju, ali i njima se radujem, otkriva naša sagovornica.

Da li će je sudbina vratiti u domovinu – ne zna, ali ističe da voli Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj je odrasla. Srce je, ipak, ostalo u Velikoj Britaniji.

– Iako sam tamo bila kratko, moje srce je brzo ukradeno. Nekad izgleda kao da Bosna i Hercegovina nije otvorena za život umjetnika. S druge strane, neću da se ograničim i kažem “hoću” ili “neću” jer vjerujem da Bog ima plan za mene kao i uvijek tako da ostavljam Njemu da mi pokaže koja je moja sljedeća destinacija, zaključila je Jelisaveta Gluvić za Moja BiH.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Najčitanije