Povežite se sa nama

Vijesti

Mlad/a si, možeš promijeniti svijet!

Objavljeno

-

“Stariji ljudi proglase rat, ali je omladina ta koja mora da se bori i umire!”, rekao je Herbert Hoover 31. predsjednik Amerike, a uz to inženjer i biznismen. U ovom kontestu “rat” je ovo stanje u kojem se trenutno nalazimo u Bosni i Hercegovini, koje su nam nametnuli drugi a sami smo krivi jer smo pustili da nam to urade. “Umiranje” nije umiranje već je konstantno davanje sebe za bolje sutra.”Borba” jeste borba, ali protiv sistema nametnunog od strane nekih ljudi koji mladima ne daju da uživaju svoje osnovno ljudsko pravo, a to je pravo na slobodu govora, već ih na sve moguće načine ušutkuju kako ne bi došlo do promjena u sistemu. Na mladima, VAMA i NAMA, je da mijenjate sistem i da mijenjate VAŠE i NAŠE društvo, za bolje sutra! Za bolji kvalitet života, sigurnije okruženje i društvo jednakih prilika!

Centar za društveno istraživanje Global Analitika u saradnji sa Ambasadom SAD-a u Bosni i Hercegovini pokreće projekat pod nazivom “You(th) Can React!” – “Mladi Mogu Reagovati!”, koji za cilj ima da probudi i osnaži mlade kako bi se uključili, probudili aktivizam unutar sebe i drugih mladih, ali i zajednički uz našu podršku, unapređivali svoje zajednice!

Pozivamo mlade ljude širom Bosne i Hercegovine, najprije iz sljedećih gradova i općina – Mostar, Bihać, Trebinje, Bijeljina, Teočak, Konjic, Cazin, Žepče, Vareš, Sarajevo, Ugljevik, Sapna, Stolac, Tuzla, Pale, Zenica i Banja Luka – da doprinesu našoj kampanji osnaživanja mladih i zajednički pokažemo da su mladi pokretači promjena i ključ razvoja našeg društva.

Bosna i Hercegovina vapi za mladim aktivistima i onima koji žele izgraditi sebi, a i budućim naraštajima bolje sutra. Ova kampanja će biti realizovana putem medija i interneta (društvenih mreža), gdje će naši mladi imati priliku da pročitaju inspirativnu priču i/ili video o uspješnim vršnjacima iz drugih dijelova BiH. Možda baš njih te priče podstaknu da se pokrenu i možda baš oni postanu novi aktivisti i počnu se boriti za svoja prava u svojoj lokalnoj zajednici.

Stoga Vas molimo da nam pomognete i date Vaš doprinos za bolje sutra svih nas i da redovno posjećujete i da dijelite dalje inspirativne priče koje ćemo objavljivati na Facebook i Instagram stranici Global Analitike (https://www.facebook.com/global.analitika/ i https://www.instagram.com/global_analitika/)

#You(th)CanReact!

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Oglašavanje

Vijesti

Halilović: Mi smo još uvijek zatvoreno društvo i ograničeno predrasudama

Objavljeno

-

Od

Razgovarala: Amela Sejdić

Ismar Halilović je diplomirani fizioterapeut, rođen u Zenici u ljeto 1995. godine, kao drugo dijete u porodici. Osnovnu i srednju medicinsku školu završio je u Tešnju gdje trenutno i živi. Akademske 2014. godine upisuje Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu, smjer fizikalna terapija i završava ga u roku 2018. godine. Njegov životni put je dokaz da ljudska ustrajnost, želja i vjera pobjeđuju sve prepreke. Ismar je dijete sa poteškoćama u razvoju, ali nikada zbog toga nije odustao niti da se predao u životu. Naprotiv, on je čvrsto i odlučno uzeo sudbinu u svoje ruke i oblikovao je, a može se reći i na najbolji mogući način.  Ismar je mlad i uspješan čovjek, koji plijeni svojim pozitivnim stavom i može svakako biti sa svojim životnim načelima uzor mladima sa i bez invaliditeta, ali i primjer starijim generacijama.

Poslije završenog fakulteta, zapošljava se u Mješovitoj srednjoj školi u Tešnju, kao profesor stručnih predmeta i prakse za smjer fizioterapeuta. Pored toga, nastavlja da sanja dalje, niže uspjehe i bogati svoju karijeru. Prije godinu dana pokrenuo je privatni biznis, privatnu fizioterapeutsku ordinaciju u Tešnju. Također, od ove školske godine je angažovan kao profesor stručnih predmeta i prakse za smjer fizioterapeuta u Mješovitoj srednjoj školi u Zavidovićima.

“U ove dvije godine bio sam polaznik više seminara i radionica vezanih za pedagogiju kao i fizioteterapiju. Uz sve to angažovan sam u dva sportska društva kao fizioterapeut u Rukometnom klubu Bosna Tešanj i Klub borilačkih sportova Titanium Usora”, ističe Halilović.

Kaže da se njegovo djetinjstvo nije u mnogo čemu razlikovalo od djetinjstva njegovih vršnjaka. Prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu njegovih roditelja i brata, smatra da mu je bilo omogućeno sve što je bilo potrebno, pa i više od toga. Podrška njegove porodice, bila je ključna za njegov lični, a kasnije i profesionalni razvoj.

Na naše pitanje kako se nosio sa okolinom i prihvatanjem ili neprihvatanjem njegovog invaliditeta Halilović nam kaže: “Prvo želim istaći da moj fizički nedostatak mene ni u jednom trenutku nije spriječio u bilo kojim društvenim aktivnostima. Igrao sam se sa djecom u ulici gdje sam odrastao, kasnije u pubertetu i adolescentskom dobu sam izlazio i družio se sa svojim vršnjacima. Iskreno mislim da nije bilo komentara okoline vezano za moj fizički nedostatak ili jednostavno takve komentare nisam zapažao u tim godinama.”

Kao prosvjetni radnik, on smatra da sve negativne stavove i predrasude djeca i omladina prisvajaju od starijih te onda, u određenom periodu svog života te stavove oblikuju kao svoje. Sa djecom se treba razgovarati i upoznati ih sa pravim ljudskim vrijednostima, a ne sa fizičkim nedostacima i prezentovati ih kao nešto loše i neprihvatljivo.

Iz tog razloga vjeruje da podjednako treba rušiti barijere u glavama odraslih, ali i mladima te stavove treba prikazati kao nepoželjne stavove. Ipak, misli da se još uvijek ne možemo pohvaliti da smo inkluzivno društvo.

”Mi smo još uvijek zatvoreno društvo, ograničeno predrasudama i kao takvi daleko smo od zapadnih zemalja”, smatra Ismar.

Svoju odluku da se počne baviti privatnim biznisom, objašnjava činjenicom da je odrastao u porodici u kojoj se uvijek vrednovao i cijenio privatni biznis, kao i privatna inicijativa vezana za biznis. U samoj sredini u kojoj živi, ima sreću što je okružen marljivim ljudima, te su rijetki oni koji nisu postigli ništa u životu. Kao osoba s invaliditetom, nije iskoristio olakšice za pokretanje privatnog biznisa, ne iz razloga što istih nije bilo, nego mu u datom trenutku, nisu bile neophodne. Ismar nam kaže, da ponekad čak izbjegava da se parkira na mjesta predviđena za osobe s invaliditetom, jer je mišljenja da su možda potrebnija nekima sa većim stepenom oštećenja od njegovog. Međutim i sam se uvjerio u bahatost ljudi koji to ne poštuju i smatra da se takvi postupci moraju više kažnjavati.

Time pokazuje i dokazuje svoju razvijenu svijest i empatiju za druge, koju je vjerovatno naslijedio od svojih roditelje i brata, koji su mu najveća podrška i beskrajno im je zahvalan za ljubav i brigu koju su mu pružili. Samo zahvaljujući njima i njihovoj ljubavi i razumijevanju, mogao je postati to što danas jeste i ponosan je na to. Svoju motivaciju za napredovanje pronalazi u entuzijazmu i neprekidnoj želji za uspjehom. To ga svakodnevno inspiriše i motiviše da nastavi ka boljem i većem.

Osvrćući se na aktuelna dešavanja kaže da su posljedice trenutne pandemije izazvane koronavirusom, imale negativan uticaj i na njegov poslovni uspjeh, kao i na mnoge druge. Svakako ističe, da je uz zdravlje, ekonomija jedna od sfera života koja je najugroženija ovom pandemijom. Postoji i stah i od COVID-19, jer prema dosadašnjim podacima utvrđeno je kako na određenu populaciju, poput osoba s invaliditetom, COVID-19 može imati značajnije implikacije. Bitno je naglasiti, kako su zbog različitih prepreka i poteškoća u svakodnevnom životu osobe s invaliditetom izloženije virusu COVID-19.

Ujedno, osobe s invaliditetom su u većem riziku od razvoja teže kliničke slike, jer virus COVID-19 pogoršava postojeće zdravstveno stanje, osobito negativno utiče na respiratorne funkcije i funkcije imunološkog sustava.

Što se tiče diskriminiranja osoba s invaliditetom, Ismar Halilović navodi da postoji u samoj osnovi, takoreći problem, u samom nazivu osoba s invaliditetom, jer riječ validan može se definisati kao važan, pa bi tako riječ osoba s invaliditetom značila nevažna osoba. Inače, termin invaliditet se odnosi na različite vrste i stepene oštećenja, teškoća ili smetnji, odnosno nepravilnosti u području fizičkog, psihičkog, psihofizičkog i socijalnog razvoja. U našoj legislativi i dalje dominiraju termini s negativnom konotacijom. Uzrok tome je vjerovatno u razini ekonomskog razvoja naše zemlje koja, zbog visokih troškova rehabilitacije, ignoriše postupak dijagnosticiranja i kategoriziranja takvih osoba. Zbog toga, kao i zbog očekivanog nesrazmjera između teorijskih nastojanja i pretpostavki njihovog praktičnog ostvarivanja, ostajemo kod termina invaliditet. Ismar ne želi da to bude tako gledano i doživljavano, jer svaka osoba, svaka jedinka u ovom univerzumu je podjednako važna i validna.

“Nema nemogućih snova. Ja sam sa četiri godine znao da ću biti fizioterapeut, dok sam prolazio kroz rehabilitacioni program kao dijete sa poteškoćama u razvoju. Moja neka deviza kroz život je da svaki dan moramo nešto novo naučiti, svaki dan trebate raditi na sebi i pronaći u svom okruženju osobu koja će vas nasmijati, a stavite i sebi za obavezu da budete uzrok nečijeg osmijeha”, poručuje Halilović.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Vijesti

Sjećanje na žrtve rata

Objavljeno

-

Od

Danas smo imali priliku prisustvovati promociji galerije preko Zoom platforme, koja nas podsjeća na stradalu djecu na Kosovu 1998-2000. U ovom periodu smrtno je stradalo 1024 djece, a za njih 109 se još uvijek traga. Galerija je pod nazivom “Bilo jednom, ne ponovilo se” – i ima zadaću da nas svakodnevno podsjeća da su se ovakve stvari dešavale, ali da ne smiju opet da se dese. Na samom ulazu u galeriju nalazi se spisak sve djece koja su nestala ili smrtno stradala, imena djece koja su označena su zapravo ona djeca koja se još uvijek vode kao nestala. Prelaskom na sljedeću scenu, nalazi se priča preživjelih u ovom periodu.

Nastavljajući dalje kroz galeriju, nalazi se staklena soba unutar koje predmeti “vise u zraku”. Ovi predmeti su pripadali žrtvama rata. Neki od tih predmeta bili su komadi odjeće koje su nosili na dan svoje smrti, ruksaci, sanke, bicikl, … zaista sve ono što čini jedno djetinjstvo i bezbrižnu igru, školovanje, jednostavan život koji se prekida u jednom momentu i postaje rat. Svako dijete koje pripada ovoj galeriji ima svoju posebnu priču ali sve od njih su jednako šokantne i nemoguće za prihvatiti da se takvo nešto desilo. Ovi predmeti zaista ostavljaju posebno potresan dojam i svako normalan se može zapitati kako neko to može da uradi nevinoj djeci?! Klikom na neki od predmeta možete pročitati detaljnu priču te osobe.

U galeriji se takođe nalazi zid portreta – na zidu su fotografije sve ubijene i nestale djece 1998-2000. Pored ovih predmeta koji su pripadali žrtvama, na zidu se nalaze fotografije granatiranja, razrušenih kuća, škola i drugih objekata. Ovo je priča koja ima akcenat stavljen samo na djeci i njihovom prekinutom djetinjstvu, ovo je priča koja nam govori da to ne treba da se ponovi, ovo je priča koja nas tjera da razmišljamo o tome kakvi smo ljudi i šta je zapravo bitno u životu? Ovo je priča koja treba da nas natjera da izgradimo mir i blagostanje, kako se ovakve stvari ne bi više nikada ponovile.

Ovim putem pozivamo sve naše čitatelje da posjete ovu online galeriju i sami pročitaju ovu šokantnu priču prekinutog djetinjstva i da pokušaju da se poistovjete sa njom.

Nastavite čitati

Najčitanije