GREŠKE RODITELJA KOJE SE KASNIJE ZNAČAJNO ODRAZE NA ŽIVOT DJETETA

12

Svaki roditelj svom djetetu želi sve najbolje. To ipak ne znači da uvjek najbolje i postupa. Jednostavno, djeca ne dođu na ovaj svijet sa uputstvom za upotrebu, i nije zaista lahko biti roditelj. Znati kada djete treba kazniti, voljeti ga bezrezervno, a ipak ne razmaziti… Ali, ono čega treba da budemo svjesni jeste da se ličnost djeteta, iako se ono naravno rađa i sa određenim crtama karaktera, formira spram odgoja i načina vaspitanja roditelja. Zato je važno da oni budu što uspješniji u svojoj misiji, kako bi to dijete kada postane odrasla i samostalna ličnost bilo samopouzdano, stabilno.

Tako ćemo u ovom tekstu pokušati da odgovorimo na temu koje su to tipične greške roditelja koje se kasnije značajno odraze na život djeteta. 

Kada roditelj ne pokazuje dovoljno ljubavi djeci

Svi smo različiti, neko od nas je sklon ka pokazivanju emocija, neko baš i nije, ali kada su djeca u pitanju, njima je roditeljska ljubav sve na svijetu, i veoma je važno da je osjete. To ne treba izjednačiti sa razmazivanjem djeteta. Kada dijete zasuži grnju ili upozorenje, u tom dijelu treba da budete dosledni. Ali ništa manje ne smete da budete dolsedni ni u ljubavi. Dokazano je da kasniji psihički život odrasle osobe veoma zavisi upravo od ovog dijela – oni koji nisu osjetili dovoljno ljubavi su uglavnom nesigurni, ne veruju u sebe, i ne vole sebe zapravo.

Sa druge strane, moguća je i  suprotna reakcija – da žele jednom dana sa svojom djecom da učine upravo suprotno, pa ih obasipaju ljubavlju do te mjere da to lahko može da pređe u opseisvno ponašanje, kada ta ljubav počinje da guši dijete, ali i da utiče na razvoj narcisoidne ličnosti.

Kada je roditelj “kontrol manijak”

Roditelji ne treba odnos sa djetetom da grade na liniji policajac – okrivljeni, već da ga zansivaju na povjerenju, i to od najmlađeg uzrasta, ukoliko žele da njihovo dijete izraste u samosvjesnu i odgovornu osobu, koja umije da funkcioniše samostalno, i koja zna prvo da svaki postupak i odluka povlače odgovornost, a drugo da je povjerenje nešto što treba zaslužiti. 

Kada roditelj ne ohrabruje djecu na samostalnost

Znate one odrasle ljude umjesto kojih roditelji još uvijek donose odluke, koje se tiču njihovog života, djece, braka, izbora, odabira zanimanja itd? Sve to svoj korijen vuče iz djetinjstva, i opet je u vezi sa tim da su roditelji sputavali svoje dijete, govorili nemoj ovo, nemoj ono, bolje je ovako, ja ću ti pokazati kako to treba da uradiš i sl. Rezultat je nesigurno dijete koje ne može samostalno da donosi odluke, a kasnije i nesigurna odrasla osoba koja ništa ne može da odluči sama.

Jednostavno, dijete morate pustiti, makar i da pogriješi. To su zlatne greške – one na kojima će naučiti.

Kada se od dijeteta zahtjeva nemoguće

Nemojte da zahtjevate od dijeteta da na svim poljima bude savršeno. U redu je ako nema najbolje ocjene iz svih predmeta. Tako ćete kod njega samo razviti strah od neuspjeha. Umjesto toga treba da ga stimulišete da bude kreativno, i da razvija svoje talente. 

Kada se razvija pretjerana zavisnost kod dijeteta

Pretjerana ljubav znači da ne možete da se odvojite od djeteta, a to uglavnom roditelji pravdaju time da dijete ne može da se odvoji od njih. Radi se o zaljubljenosti u sopsotveno dijete, pa i posesivnosti. Morate znati da to nije dobro za dijete. Ono treba da ima vašu ljubav, ali ne i da vas drži sa suknju. Kako god to vama zvučalo, vi zapravo treba da ga učite da će jednog dana otići od vas i postati samostalan čovjek.