Crni pas provaljuje u crkve i napada vjernike

29

 Svako ko je vidio ovu legendarnu zvijer opisuje je kao velikog psa sa gustim čupavim krznom i užarenim crvenim očima. Ponekad bi u ovim pričama, ovakvi psi bili veliki poput konja. Uvijek je bijesan i u lovu za svojim sljedećim obrokom. Pojavljivali su se i tokom zloglasnih suđenja vješticama iz Salema, a neki vjeruju da crni psi predstavljaju duše pogubljenih kriminalaca

Zastrašujuće priče o demonskom crnom psu iz pakla vijekovima su bile dio engleskog folklora. Inspirisan pričama o krvoločnom psu koji vreba britanskim krajolicima, Artur Knan Dojl napisao je popularnu avanturu Šerloka Holmsa „Beskervilski pas“. Čak su se Gete i Edgar Alan Po bavili njime, a bio je inspiracija i brojnih horor filmova.

  Masakr u crkvi

Da bismo bolje razumjeli porijeklo legende o ovoj zvijeri, moramo se vratiti u 1577. godinu. Bogorodična crkva u gradu Begneju u istočnoj Engleskoj bila je poluprazna. Molitva je počela, a dok su malobrojni vjernici u jedan glas pjevali, nad starim crkvenim tornjem su se gomilali crni oblaci. Sunce je nestalo, a mračno nebo osvjetljavale su jedino munje.

Teške kapi kiše dobovale su po crkvenom krovu. Odjednom, u sam vrh kupole udario je grom. Par trenutaka kasnije teška drvena vrata crkve su se otvorila uz snažan prasak, a unutra je zakoračio veliki crni pas. Oči su mu svijetlile paklenim crvenim sjajem kojima je proučavao užasnute vjernike.

Dvoje ljudi je još uvijek klečalo i molilo se, i prije nego što su znali šta ih je snašlo, crna zvijer skače i snažnim čeljustima ih hvata za grlo.  Dok su umirali u krvi, zvijer se okrenula i nestala brzinom kojom se i pojavila, ostavivši tragove kandži na vratima crkve.

 Crni simbol Engleske

Nakon napada u Bengeju, pakleni pas je otišao na istočnu obalu ostrva, u selo Blythburgh gdje je ponovo napao vjernike u Crkvi Svete Trojice.  Ubio je čovjeka i dječaka, a pripisuje mu se i krivnja za rušenje crkvenog tornja koji je probio krov crkve nekoliko trenutaka nakon napada.

Na vratima crkve je ponovo ostavio trag svojih paklenih kandži. Priču o demonskoj životinji čuo je bez sumnje i njemački pjesnik Gete, pa je ovoj zvijeri našao mjesta u svom čuvenom djelu “Faust”. Osim što je vijekovima zadovoljavala ljudsku potrebu za strahom, legenda o ovom čudovištu inspirisala je i  Artura Konana Dojla, koji je mitsku životinju uveo u jednu od avantura čuvenog detektiva Šerloka Holmsa. Riječ je o njegovom vjerovatno najpoznatijem djelu “Baskrevilski pas”.

Zapise o krvoločnoj aveti ostavio je i Edgar Alan Po, a jedna varijanta ovog demona po imenu Grim našla se i u serijalu o Hari Poteru, engleske spisateljice Džoan Roling.

Crni pas postao je jedan od simbola Engleske. Širom zemlje rasuti su pabovi, moteli i restorani pod ovim imenom. Vjerovanje u postojanje surove zvijeri motivisalo je i rok grupu Darknes da po njemu nazovu jednu svoju pesmu.

“Crni pas, crni pas, njega je bilo baš briga”, pjevaju Darknesi u svom hitu.

 Zatvorite oči

Svako ko je vidio ovu legendarnu zvijer opisuje je kao velikog psa sa gustim čupavim krznom i užarenim crvenim očima. Ponekad bi u ovim pričama, ovakvi psi bili veliki poput konja. Uvijek je bijesan i u lovu za svojim sljedećim obrokom. Pojavljivali su se i tokom zloglasnih suđenja vješticama iz Salema, a neki vjeruju da crni psi predstavljaju duše pogubljenih kriminalaca.

Opis ovog stvorenja iz 1901. godine je posebno zanimljiv:

„Poprima oblik ogromnog crnog psa koji se vuče mračnim i usamljenim seoskim stazama. Iako se njegovi koraci ne čuju, od njegovog zavijanja će vam se slediti krv u žilama. Susret sa ovim bićem donosi veliku nesreću. Njegova pojava se tumači kao upozorenje da ćete umrijeti do kraja godine, tako da je najbolje da zatvorite oči ukoliko čujete njegovo zavijanje. Zatvorite ih čak i ako mislite da se radi o običnom uličnom psu ili zavijanju vjetra“.

Uz sve navedeno, najistaknutija i možda najstrašnija karakteristika crnog psa su njegove crvene i divlje oči.

Englezima se ovo čudovište i danas priviđa. Ljudi koji su se kleli da su se sreli s ovom zastrašujućom zvijeri pričali su da je veličine krave, crne duge dlake i izuzetno velike vilice sa snažnim i oštrim zubima. Ovakav opis krvoločne zvijeri vijekovima je uterivao strah u kosti lakovjernih i ljudi sklonih vjerovanjima u horor priče.

Vremenom je niklo i više sajtova koji se bave istim fenomenom. Zastrašujuće priče o demonskom biću više ne pričaju starci za kriglu piva u krčmama, već se one uveliko dijele na društvenim mrežama i među pripadnicima mlađe generacije kojima je tema paranormalnih pojava često zanimljiva.