Povežite se sa nama

Stranke

Asim Mujkić: Do izbora tri putića

Objavljeno

-

Ovogodišnji izbori – naravno ako ih uopće bude – poklopit će se s tridesetgodišnjicom prvih slobodnih višestranačkih izbora u BiH 1990. U stvari, njihovo neodržavanje bilo bi jedini prikladni način obilježavanja onog što se začelo te historijske noći prevrata od kada je započela naša demokratska tranzicija.

Neodržavanje izbora prikladno bi obilježilo tri decenije nacionalističkog i etnopolitičkog terora s izbornim legitimitetom, terora koji je iza sebe ostavio desetine hiljada života, raselio i ponizio milione, opuhao sve resurse i milionima preživjelih uskratio svaku perspektivu i radost života držeći ih u konstantnom grču egistencijalnog straha.

Taj strah je, vrijeme će pokazati, okidač koga atmosfera uoči „slobodnih i demokratskih izbora“, općih ili lokalnih, nepogrešivo aktivira svaki put. Tokom proteklih trideset godina (već trideset, a sjetimo se kuknjave o komunističkoj vladavini koja je trajala četiri decenije – ovdje režimi izgleda imaju mandat od četiri decenije) svaki izbori samo su ojačavali vladavinu etnonacionalističkog principa, ostavljajući dobronamjerne građane, analitičare i strane voajere (pardon, posmatrače) u čudu s pitanjem: „Zašto ovi ljudi glasaju onako kako glasaju?“

FENOMEN ZATVORENIČKE DILEME

To pitanje sam prije deset godina pokušao razriješiti s kolegom Johnom Hulseyem u tekstu „Explaining the success of nationalist parties“ u Političkoj misli (2010). Uradili smo malo istraživanje ovog fenomena glasanja kojim građani redovno sebi „pucaju u nogu“ iznova potvrđujući etnonacionalističke elite na vladajućem položaju, uz manje oscilacije.

Taj fenomen analizirali smo preko figure „zatvoreničke dileme“. Naime, suština etnonacionalističke koncepcije politike je u shvaćanju da najvažnija politička pitanja imaju formu zero-sum („sve ili ništa“) stavova, odnosno da se dobitak jedne strane ostvaruje samo gubitkom, porazom druge strane. Smisao „dileme zatvorenika“ je da ukaže da ljudi u jednom „prirodnom stanju“, odnosno stanju općeg nepovjerenja i stalnog egzistencijalnog straha i prijetnje (kakva im se u BiH omogućava u javnom diskursu od strane njihovih političkih elita, čuvara njihovih „vitalnih nacionalnih interesa“) imaju tendenciju da razmišljaju po sljedećem modelu:

1. Ono što je u najboljem interesu za A (A dobija resurs) u najgorem je interesu za B (B ostaje bez resursa) i obrnuto (WIN-LOSE);

2. Druga najbolja opcija za A i B je da sarađuju jedan s drugim (da A i B dijele resurs na jednakoj osnovi) (WIN-WIN);

3. Međutim, obično je slučaj da A i B jedno drugom ne vjeruju dovoljno da bi se odlučili za saradnju, smatraju je rizičnom, pa se i jedan i drugi odlučuju da rade tako da spriječe onog drugog da dobije resurs, pa tako i jedan i drugi završavaju lošije nego da su odlučili da sarađuju (LOSE-LOSE). Sjetimo se samo hladnog rata između zapadnog i istočnog bloka. Namjesto da izaberu saradnju i ogroman novac koji je utrošen u trku u naoružanju koja je kulminirala u takozvanim „ratovima zvijezda“ ulože, recimo, u ekonomiju, zdravstvo, obrazovanje i kulturu, od čega bi koristi imala cijela planeta, oni su sve vrijeme djelovali kako bi onog drugog spriječili da stekne punu dominaciju.

I A i B – zbog nepovjerenja, dakle, odlučuju izabrati NAJSIGURNIJI PRAVAC DJELOVANJA, alternativu broj 3. Djelujući sasvim racionalno oni – da bi izbjegli najgoru opciju, alternativu broj 1 – izabiru drugu najlošiju opciju (opciju 3). Kontekstualizirajući ovaj model u bogati trodecenijski etnopolitički bosanskohercegovački izborni obrazac pred našim glasačem iz reda naroda A naspram glasača iz reda naroda B i C, nalaze se četiri opcije:

1. Najbolji rezultat za glasača A: Glasač A glasa za svoju nacionalnu stranku dok glasači B i C glasaju za nenacionaliste. A zadržava svoje nacionalno jedinstvo (otklanja se egzistencijalni strah od nestanka naroda) dok B i C glasanjem za nenacionaliste to jedinstvo slabe, njihove grupe se fragmentiraju, doduše, prema razumijevanju A, to je ‘po zasluzi’ jer su oni – B i C – prvi počeli. Dakle, ovo je win-lose situacija, A sve dobija, a B i C u takvoj konstelaciji sve gube.

2. Drugi najbolji rezultat za glasača A: Glasač A glasa za nenacionaliste kao što glasaju i B i C glasači. Svi glasači imaju koristi od odbacivanja nasilne i neproduktivne nacionalističke prošlosti, uklanjaju svoje čuvare vitalnog nacionalnog interesa i predatorske elite koje su ih sve ovo vrijeme vodile u propast, okreću se drugim političkim temama.

3. Drugi najlošiji rezultat za glasača A: Glasač A glasa za nacionalističku stranku što čine i glasači B i C. Status quo se nastavlja. Strane nastavljaju da okrivljuju jedna drugu za političku katastrofu i niti jedna pokazuje spremnost da preuzme odgovornost za pogrešne poteze. Svi imaju koristi od ove situacije „negativne pravičnosti“ čija je karakteristika da niti jedna strana „ne profitira“. Ovaj rezultat je drugi najlošiji rezultat za glasače A, B i C.

4. Prvi najlošiji rezultat za glasača A: Glasač A glasa za nenacionaliste, a glasači B i C za nacionaliste. Fragmentacija „nacionalnog jedinstva“ prijeti A, njegova pozicija u zajednici s B i C dodatno slabi dok za one druge jača.

IGRA NA NACIONALNU KARTU

I tako dolazi dan glasanja. Ove opcije su na stolu. Kako glasati? U zagušljivoj glasačkoj kabini glasač A ne može znati kako će glasati B i C pa se upušta u vaganje kakve su moguće koristi, a kakve štete mogu proizići na osnovu toga kako je glasao.

Naravno, svi znamo da bi najbolji rezultat za sve bio izlazak iz etnonacionalističkog rezona „sve ili ništa“, okretanje prema saradnji i realnim egzistencijalnim problemima, ali u kontekstu u kojem vlada nepovjerenje, stalna zapaljiva retorika, konflikt koji ‘samo što nije izbio’, glasač se nalazi pred iskušenjem da „vara“, odnosno da podrži „svoje“ jer je to neka vrsta garancije da neće završiti s najogorom opcijom „razbijenog nacionalnog jedinstva“ i nepripremljen bude izručen na milost i nemilost drugom.

Ako glasač A odabere da glasa za „svoje“ (onu opciju koja je najubjedljivija u zaštiti vitalnog nacionalnog interesa grupe kojoj pripada A) najgore što se može dogoditi je da i B i C glasaju na isti način, odnosno da se produži status quo – i tako tridesetak godina.

Naravno, ne trebaju nam posebne analize da zaključimo da je igra političkih elita na „nacionalnu kartu“ najsigurnija i najisplativija. Da bi se ta igra nastavila od izuzetnog značaja je koristiti svoj utjecaj u medijima i poticati opću društvenu klimu koja će navoditi građanstvo da sigurnost potraži ne u prevazilaženju već, naprotiv, u održavanju etničkih podjela kroz mobilizaciju oko sljedećih okidača: za Bošnjake to će biti poziv na ukidanje entiteta, za Hrvate to će biti poziv na formiranje trećeg entiteta, a za Srbe je to otcjepljenje RS i prisajedinjenje sa Srbijom. Ti okidači – formulirani katkad ovako izravno, a katkad s novim detaljima, su pozivi na „sve – ili – ništa“ ili, kako se to kaže, zero-sum igru koja potiče logiku „dileme zatvorenika“.

Ovi okidači nalaze se u temelju svakog političkog vokabulara koji se rasplamsava osobito prije izbora kada izuzetno važno za etnonacionalne političke predstavnike postaje da se u javnosti prikaže kako su oni nepopustljivi, kako ne uzmiču pred zahtjevima onih drugih, čime se dodatno razvija nepovjerenje i produbljuje podjela.

Najgore u svemu ovome prolaze nenacionalne partije koje, s jedne strane, moraju ubijediti glasače da politika nipošto nije igra na „sve – ili – ništa“, a s druge strane, da ako se uistinu želi izaći iz etnonacionalne političke matrice koja počiva na nepovjerenju, mora se pokušati ostvariti političko organiziranje osnovano na povjerenju koje obuhvaća pripadnike i A i B i C koji se solidariziraju na drugačijoj ideološkoj osnovi.

BIH POTREBNA ANTINACIONALISTIČKA POLITIČKA SNAGA

Tek tada možemo govoriti o političkoj alternativi. Jer vladajuće etnonacionalne političke elite unatoč svojim razlikama, svađama i suprotstavljenim etničkim predznacima, dijele identičnu ideološku osnovu: državotvorni etnonacionalizam. To sve je s desne strane političkog spektra.

Za stabilnost, ravnotežu i općenito zdravlje jedne političke zajednice vrlo je važno da postoji politički spektar u cjelosti: od desnice, preko centra do ljevice. Našoj političkoj zajednici stoga je potrebna politička kontrasnaga, politički subjektivitet koji će unatoč svojim unutarnjim razlikama dijeliti identičnu ideološku osnovu. Koja je to ideološka osnova? U dogledno vrijeme moći će se govoriti samo o antinacionalističkoj političkoj platformi.

Nejasno je to i naravno neodređeno, baš kao što je bilo i prije tridesetak godina uz prve višestranačke izbore kada je „antikomunizam“ poslužio kao najmanji – ujedno i jedini – zajednički sadržilac pobjedničke koalicije takozvanih nacionalnih stranaka.

Baš kao nekada što je bilo rušenje komunističkog poretka, danas platforma političkog djelovanja mora biti rušenje nacionalističkog poretka, šta god to značilo. To je ‘koordinatni sistem djelovanja’ političkih, nenacionalističkih subjekata, građanskih udruga i nenacionalistički definiranih pojedinaca. Ako i ne postoji jasna predstava kakvu to uistinu političku zajednicu želimo, barem treba da postoji jasno uvjerenje, ili, još bolje, osjećanje koje bi nam organskom odbojnošću slalo signale kakvu to političku zajednicu uistinu ne želimo.

Izlazak iz logike zatvoreničke dileme i nepovjerenja i A i B i C moraju otpočeti u sebi spoznajom koja je utemeljena u tridesetogodišnjem iskustvu koja kaže: Nisu Bošnjaci, Srbi i Hrvati danas u BiH u opasnosti kao Bošnjaci, Srbi i Hrvati, već kao pojedinci – onaj koji je ostao bez posla, ili je na višedecenijskom „čekanju“, onaj koji je na birou, ili mu jedino dijete stoji u redu pred Njemačkom ambasadom za radnu vizu, dakle uvijek kao konkretni individuumi koji sada s kamatama ubiru rezultate tridesetogodišnjeg glasanja za „svoje“ zelenaše.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Oglašavanje

Stranke

Selim Bešlagić: Usmeni intervjui za posao u javnim ustanovama moraju biti snimani i dostupni kandidatima na uvid

Objavljeno

-

Od

Selim Bešlagić, zastupnik Naše stranke u Skupštini Tuzlanskog kantona, podnio je inicijativu da usmeni intervjui prilikom konkursa za posao u institucijama čiji je osnivač Kanton budu snimani i dostupni učesnicima konkursa.

„Kad konkurišete za posao u javnim institucijama u TK, usmeni intervju često može biti odlučujući za prijem na radno mjesto. Naprimjer, neko može imati slabije ocjene na fakultetu, biti slabije ocijenjen na osnovu radnog iskustva od nekog drugog kandidata, ali da ima više bodova na osnovu razgovora i da bude primljen. Kako nema dokaza o kvalitetu tog razgovora i nejasni su kriteriji bodovanja, onda mnogi kandidati sumnjaju da ti usmeni intervjui služe kao sredstvo protekcije za slabije kandidate koje treba primiti na neki posao na osnovu političkih ili rodbinskih veza. Ako bismo uveli njihovo snimanje i učinili ih dostupnim, to bi nesumnjivo smanjilo mogućnost manipulacije brojem bodova na osnovu ovog konkursnog uslova“, obrazložio je Bešlagić svoju inicijativu.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Stranke

Podnesena inicijativa za smjenu Sebije Izetbegović… Arijana Memić obrazložila zašto

Objavljeno

-

Od

Arijana Memić, zastupnica Naroda i Pravde u Skupština u KS podnijela je inicijativu za smjenu menadžmenta KCUS-a ma čelu sa Sebijom Izetbegović.

Njenu inicijativu prenosimo u cjelosti:

Klubovi opozicionih partija (koalicije „Četvorke“), Klub nezavisnih zastupnika u Skupštini KS i zastupnici ostalih stranaka koji dijele mišljenje o potrebi hitne smjene menadžmenta KCUS-a i generalne direktorice Prof.dr. Sebije Izetbegović u Skupštini KS daju:

Inicijativu

za pokretanje postupka smjene generalne direktorice i kompletnog menadžmenta KCUS-a te imenovanje v.d. generalnog direktora i privremenog rukovodstva do izbora novog menadžmenta, a zbog neadekvatnog organiziranja zdravstvene zaštite stanovništva tercijarnog i sekundarnog-B nivoa u uslovima pandemije, nepostojanja jasnih planova i procedura za postupanje u uslovima vjerovatnog pogoršanja situacije u vezi sa pandemijom, loše kadrovske politike, neprestanog politiziranja zdravstva kao bitne funkcije društva u aktulenoj situaciji i općeg nezadovoljstva i nesigurnosti stanovništva, a koje je izazvano neodgovarajućim radom menadžmenta KCUS-a.

Obrazloženje:

Inicijativa se pokreće iz više razloga čiji sadržaj su različiti problemi i devijacije u radu menadžmenta KCUS-a koji posljedično rezultiraju sve manjim brojem zdravstvenih usluga za stanovništvo, nižim nivoom kvaliteta, zatvorenošću klinika za pacijente, drastičnom neiskorišćenošću kapaciteta, lošom koordinacijom sa ostalim nivoima zdravstvene zaštite i zdravstvenim ustanovama te nepovjerenjem stanovništva – korisnika usluga.

Cilj Incijative je da se nakon smjene imenuje v.d. rukovodstvo koje će brzim i efikasnim mjerama popraviti stanje u korist bolje zdravstvene zaštite građana u uslovima pandemije. Istovremeno, po redovnoj proceduri (konkursom) imenovalo bi se novo rukovodstvo (GD i menadžment) po kriteriju stručnosti i neovisnosti od političkih, ličnih i drugih uticaja.

Konkretno, kao razlozi Inicijative nadalje su neprihvatljivi sljedeći oblici funkcioniranja KCUS-a u sistemu zdravstvene zaštite:

– loše planiranje kapaciteta izolatorija za zbrinjavanje oboljelih od covid-19; očigledno je da poduzete mjere menadžmenta nisu stvorile uslove za efikasan odgovor na širenje pandemije. Izolatorij Podhrastovi je već popunjen, kapaciteti na Građevinskom fakultetu su rasformirani bez ikakve procjene tendencija pandemije, testiranje se vrši po nejasnim kriterijima, nepoznato je stanje raspoloživih količina zaštitnih sredstava, testova, lijekova i sl,

– zatvaranje kapaciteta klinika na KCUS-u za sva druga oboljenja, osim hitnih intervencija tercijarnog nivoa. Ovakvo izoliranje Kliničkog centra od pacijenata pod izgovorom zaštite od corona-virusa u mjeri koja se provodi je neopravdano i već ide na štetu zaštite zdravlja pacijenata. Svakodnevna vidljiva praksa ukazuje da je KCUS uspostavio sporu i neadekvatnu trijažu pacijenata u šatorima na ulazima u krug, u lošim uslovima i sa slabom organizacijom protoka ljudi što onemogućava pacijente da dobiju pravovremenu, a neophodnu terapiju;

– nepristupačnost zdravstvene zaštite građanima: uočena je „taktika“ prilikom trijaže da se čak ni hitni pacijenti indicirani za hirurške intervencije B-nivoa ne primaju na klinike, nego šalju u Opću bolnicu, bez obzira na hitnost i rizik da se zbog gubitka vremena na transport ugrozi život pacijenta; kontrolne i hladne procedure se ne provode, a onkološke i druge neodgodive se obavljaju uz velika kašnjenja, smanjen kvalitet i maltretiranja pacijenta;

– loš odnos i nepristupačnost za pacijente izvan Sarajeva; Praksa je pokazala da pacijenti npr. iz Goražda (kada nema mogućnosti liječenja) sa teškoćama ulaze u KCUS na liječenje. Poznat je i slučaj trudnice iz Olova (sada već na sudu) koja je otpuštena sa KCUS-a zbog toga što je bila corona-pozitivna, a ista je uspješno porođena u zeničkoj bolnici;

– neprestano politiziranje funkcije KCUS-a i zloupotreba političke pozicije generalne direktoice (GD) u cilju zataškavanja propusta u radu KCUS-a i obračuna sa neistomišljenicima. Primjeri za ovo su odbijanje raščišćavanja slučaja odbijanja liječenja i izmještanja mldb. pacijentice N.S., zloupotreba Ljekarske komore KS za javne obračune sa kolegama izvan KCUS-a, indicije za učešće u nezakonitoj nabavci respiratora, neovlaštren uticaj na procese na UNSA, Medicinskom fakultetu i Ljekarskoj komori KS;

– nesprječavanje i poticanje daljeg odliva stručnog kadra na štetu kvaliteta usluga; brojni slučajevi (oko 170 specijalista i 350 srednjeg osoblja) pokazuju da menadžment odnosom prema stručnom kadru potiče njihov odlazak, nema strategiju zadržavanja, popunjavanja i educiranja novog stručnog kadra čega je posljedica smanjenje nivoa kvaliteta i stručnosti u domenu tercijarnih usluga te gašenje nekih specijalističkih, posebno hirurških disciplina;

– opstrukcija razvoja i osposobljavanja kapaciteta Opće bolnice: očigledno je da KCUS nije konstruktivan, nego opstruktivan faktor u razvoju Opće bolnice. To se ogleda u poduzimanju aktivnosti koje otežavaju napore Opće bolnice sa v.d. Prof .dr. Gavrankapetanovićem na čelu da za građane Sarajeva/KS osiguraju šire kapacitete i nove vrste usluga (npr. menadžment KCUS-a ometa stavljanje napuštene zgrade Vaskularne klinike u funkciju kapaciteta Opće bolnice i sl.);

– neadekvatna zaštita osoblja od virusa (zaštitna oprema nedovoljna), a što je rezultat lošeg planiranja i vršenja javnih nabavki na zakonski upitan način i preko nekompetentnih dobavljača. Posljedica je zaraza osoblja i koje nije u direktnom dodiru sa oboljelim od covid-19;

– neuspješnost menadžmenta KCUS-a proističe i iz činjenice da je u Skupštini KS oboren Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju KCUS-a za 2018. godinu, ali je nova skupštinska većina ignorirala činjenicu da je obaranje izvještaja proisteklo iz objektivnih slabosti u radu i loših rezultata rada KCUS-a u domenu broja i nivoa izvršenih usluga, kadrovske politike (veliki odliv stručnog kadra) i neefkasne reorganizacije strukture i rada KCUS-a čega su posljedica pad usluga po svim osnovama.

Shodno navedenom predlažemo da se ova Inicijkativa usvoji i da se pokrene postupak smjene Upravnog odbora, menadžmenta i generalne direktorice KCUS-a.

Ovdje pročitajte izvorni tekst:
Nastavite čitati

Najčitanije