Najmlađa osuđenica u KPZ-u Tuzla VIDEO

24

U zatvoru u Tuzli gdje boravi 51 osuđenica razgovarali smo sa majkom osuđenom za svirepo ubistvo sina i sa najmlađom osuđenicom zbog pokušaja ubistva

Život po obaveznom i identičnom rasporedu – ustajanje u šest sati, obavezna šetnja unutar zidina, doručak, slobodne aktivnosti, radna obaveza, nasumični pretresi – sve pod budnim okom službenica zatvorske policije, najveća je kazna za 51 osuđenicu koja svoju zatvorsku kaznu izdržava na ženskom odjeljenju Kazneno-popravnog zatvora u Tuzli, jedinog ženskog zatvora u FBiH.

Najmlađa osuđenica u zatvoru ima tek 20 godina, a već je osuđena zbog pokušaja ubistva. Kaznu izdržava posljednjih osam mjeseci, a osuđena je zajedno sa 38-godišnjim Damirom Mujačićem iz Tuzle zato što su 22. jula 2017. uvečer na jezeru Kop, u tuzlanskom naselju Šićki Brod, čamcem došli do obale i nakon svađe i tuče s nekoliko osoba koje su tu zatekli upotrijebili noževe.

Pokušaj ubistva

Jednom muškarcu su zadali udarce i nanijeli ubodne rane u leđa i stomak, te ga ostavili da leži na zemlji. Drugom muškarcu su zadali udarce po desnom ramenu i vratu.

Gotovo dvije godine nakon ovog pokušaja ubistva razgovarali smo sa 20-godišnjom Amirom Husarkić. Kako nam je kazala, kaje se zbog učinjenog, ali je rekla da nije jedina koja je trebala odgovarati.

– Kajem se zbog toga što sam učinila, ali i druga strana je trebala odgovarati. I ja sam bila povrijeđena, ali to nigdje nije pisalo. I moj život je bio u opasnosti, ja i momak smo bili u tome, i neke drvosječe, kako ih ja zovem, napali su mene i njega. Morala sam se odbraniti. Bila su njih dvojica protiv nas dvoje, morala sam reagovati, kazala nam je sagovornica.

Nakon osam mjeseci provedenih u zatvoru odlučna je da se u njega nikada više ne vrati. U zatvoru nije imala problema i, kako kaže, ima korektan odnos sa ostalim osuđenicama. Imala je priliku i da zaradi platu, ali kaže da nije navikla raditi.

– Imala sam radnu obavezu, ali sam dala otkaz, jer nisam se osjećala ni psihički i ni fizički spremna za to. Trebala sam prati suđe, biti trpezarac, ali nisam to mogla raditi. Ali to je samo do mene, jer nisam naučila da radim, pa mi je ta obaveza bila previše. Kako god, ovo je meni velika škola. Ja sam ovdje najmlađa i mnogo toga sam naučila. Nemam strah od toga da se vratim u život izvan zatvora i ne bojim se da bih mogla ponovo doći u zavod, jer ja nisam taj tip. Desilo se što se desilo, svakom se moglo desiti, kazala nam je samouvjereno Husarkić.

Zbog monstruoznog ubistva, zlostavljanja i mučenja troipogodišnjeg Smaje Ćesira, kaznu zatvora od 45 godina izdržava i Ena Lipa, dječakova majka. Bez vidnih znakova kajanja, prihvatajući samo dio odgovornosti za ubistvo svoga djeteta, Lipa nam govori kako joj je lijepo u zatvoru, te da se kaje i da je kriva, jer nije spriječila “monstruma”, kako je rekla, s kojim je živjela i s kojim je osuđena za ova krivična djela.

  •  

Nije puno kriva

U kratkom razgovoru za Oslobođenje nijednom nije imenom oslovila malog Smaju.

– Ovdje je lijepo, stvarno mi je fino. Osuđena sam na dugogodišnju kaznu od 45 godina zatvora i ležim zbog ubistva, već su pisali o meni, ali ja se kajem što sam to uradila. Bolje da nisam. Izgubila sam oca, majka mi je ovdje, bolesna, brat mi je vani, curicu imam koja je kod moga prvog muža i koju ne viđam i to me najviše boli, kazala nam je Lipa.

Svjesna dužine kazne koju izdržava, Lipa se ipak potajno nada da bi kazna nekad mogla biti preinačena, insistirajući da je Salih Arnautović, očuh malog Smaje s kojim je živjela, glavni krivac. Pokušala nam je to i objasniti.

– Imala sam strah. Moj drugi muž, ustvari to nije muž, to je jedan monstrum, drogirao se i pušio neku drogu, o čemu ja nemam pojma, prijetio mi je stalno, ubiću ti majku, ubiću ti oca, curicu, ako to prijaviš. Ja jesam kriva jer to nisam prijavila. Ali on je kriv, on je djetetu presudio; on je svu moju porodicu ukopao u zatvor, trebao je i otac ležati, al’ je umro, majka je tu, ja sam tu. Ali sam se pomirila, šta god bude, biće, možda se nešto i promijeni, nikad se ne zna. Nemam nijedne službene zabilješke, mirna sam, pa ćemo vidjeti, dodala je Lipa.

Kako nam je kazala, ima u planu da pokrene proceduru da joj se i to dozvoli, jer nije puno kriva za ono što je uradila.

– Ja nisam tu puno kriva, kriv je Salih, on je ubio moje dijete, on mu je presudio i ja sam zbog njega ovoliku robiju dobila, ali bože moj. Najveća mi je želja kad bih mogla vidjeti svoju curicu. Kćerku ne mogu vidjeti jer mi ne da moj prvi muž. Pokrenut ću ja to, da pokušam da vidim curicu. Osjećam se krivom što to nisam spriječila, a mogla sam, kazala nam je Lipa.

Podsjećamo, 25. februara 2014. godine očuh Salih Arnautović i majka Ena Lipa su pojačali muziku na tranzistoru u sobi, a potom šakama i kaišem metalnom kopčom udarali dječaka po svim dijelovima tijela, usljed čega su kod dječaka izazvali krvarenje u mozgu i otok, što je dovelo do smrti.

Vještak sudske medicine utvrdio je da je dijete na tijelu na dan ubistva imalo više od 30 lakših i više težih povreda. Za umiješanost u ovo monstruozno ubistvo osuđena je i Smajina nana Munira Lipa.

Pobuna u zatvoru

Lipa i Husarkić su dvije od ukupno 51 osuđenice u zatvoru u Tuzli. Iako je optimalan kapacitet zatvora između 35 i 40 osuđenica, direktor KPZ-a Tuzla kaže kako je trenutni broj optimalan, zbog preinaka načinjenih nakon što su zatvorili maloljetnički zatvor. Naime, u centru Tuzle smješten je zatvora kapaciteta 54 zatvorenika. Pored toga, na Kozlovcu su smještena još 154 zatvorenika.

Problemi su, kako nam je kazao direktor KPZ-a Tuzla Asim Aljić, rijetki, ali se dese, kao što se nedavno desila pobuna u pritvorskoj jedinici zatvora, kada su se pritvorenici zabarikadirali.

– Dese se s vremena na vrijeme ekscesi, jer ovdje borave zatvorenici s teškim krivičnim djelima i bude incidenata. Imali smo tu pobunu, ali to smo vrlo brzo riješili, zahvaljujući i tome što su pritvorenici i osuđenici svjesni da neposluh znači kaznu, oduzimanje privilegija ili samicu. Ali, oni imaju dosta vremena i svašta im pada na pamet. Ono što je bitno jeste da nismo imali ozbiljnijih pokušaja bjekstva, kazao nam je Aljić.

Ono što se češće dešava jeste pokušaj unošenja zabranjenih supstanci i predmeta u zatvor, zbog toga se često i rade nasumični i iznenadni pretresi, a posebna pažnja se obraća na hranu, namirnice i odjeću koju donose posjetioci.

– Bilo je pokušaja unošenja nedozvoljenih stvari, najčešće narkotičkih sredstava. Imali smo nedavno na Kozlovcu slučaj gdje su naši policajci našli narkotička sredstva u limunu. Najčešće se to dešava, a imali smo i slučaj da je pritvorenik imao mobitel, ali to se riješi vrlo brzo, dodao je Aljić. (Miren Aljić | Oslobodjenje.ba | TV1.ba)